María Candelaria

María Candelaria (1943), Meksiko, c/b, 110 min, Clasa Film Mundiales, r.: Emilio Fernández, sc.: E. Fernández, Mauricio Magdaleno, df.: Gabriel Figueroa, glazba: Francisco Dominguez, ul.: Dolores Del Rio (María), Pedro Armendáriz (Lorenzo), Miguel Inclan (Don Damian), Alberto Galan, Margarita Cortčs.

Nakon što joj je suprug Lorenzo zatvoren zbog krađe lijekova potrebnih da bi ona ozdravila, njegova se supruga María počne izdržavati kao slikarski model. Osvetoljubivi veleposjednik Damian širi glasine da ona pozira gola te je seljani odlučuju protjerati.

Jedan od dobitnika gl. nagrade u Cannesu 1946., predstavio je meks. kinematografiju međunar. publici. Film je reprezentativno ostvarenje te kinematografije 1940-ih, ali i suradnje redatelja E. Fernándeza i snimatelja G. Figueroe. U okvirima populističke, folklorističke melodrame zasnovane na naglašenoj romantici i patetici (strastveni i osjećajni likovi), film iskazuje i realist. značajke (pronicav prikaz ruralnog siromaštva, praznovjerja i predrasuda). Usprkos redateljevu vještom vođenju glumaca i fabule te montažnoj dinamici, djelom dominira Figueroina fotografija, neposredno nadahnuta meks. slikarstvom (D. Rivera, D. A. Siqueiros) i obilježena monumentalnošću i skulpturalnošću, simetričnim kompozicijama, uporabom osvjetljenja chiaroscuro, izrazitom grafikom i kontrastima crnog i bijelog, kojima dočarava specifični ugođaj meks. krajolika i egzistencije. U kasnijim Fernándezovim i Figueroinim filmovima Maclovia (1948) i Pučanka (1949) došlo je do potpunog podvrgavanja mizanscene i narativnog ritma ornamentalnim fotografskim kompozicijama, što je te filmove učinilo statičnijima.

B. Kragić