Marković, Goran

traži dalje ...

Marković, Goran, srp. redatelj i scenarist (Beograd, 1946). Sin glumaca Rade i Olivere, diplomirao film. režiju 1970. u Pragu (FAMU), od 1969. režira na TV, prvim dugometr. filmom Specijalno vaspitanje (1977) ostvaruje dojmljiv kritički prikaz urbanih društv. problema. Baštinik tradicije eur. modernizma, isti tematski ciklus razvija i s pomoću različitih žanrovskih modela, npr. komedije (Nacionalna klasa, 1979., i Majstori, majstori, 1980) te filma katastrofe i horora (Variola vera, 1982., o epidemiji velikih boginja). Možda najcjenjenije njegovo ostvarenje Već viđeno (1987., Zlatna arena) morbidan je psihol. horor u kojemu je isprepletanje vremenskih razina motivirano junakovom (M. Nadarević) opsjednutošću psihol. fenomenom već viđenog. Važan predstavnik tzv. praške škole (kojoj uz njega još pripadaju i E. Kusturica, S. Karanović, G. Paskaljević, a u Hrvatskoj R. Grlić i L. Zafranović), srodnost s njezinim ostalim sudionicima pokazuje miješanjem humora, nostalgije i cinizma u odnosu prema prošlosti u filmu Tito i ja (1992), priči o odrastanju u zemlji u kojoj djeca više vole diktatora nego vlastite roditelje, a veliku je pozornost privukao i dugometr. dok. film Srbija, nulte godine (2001), u kojemu on sam, njegova obitelj i prijatelji svjedoče o svojim doživljajima srp. stvarnosti. Redovito scenarist svojih filmova, također se uspješno bavi kaz. režijom i pisanjem te predaje film. režiju na beogradskom Fakultetu dramskih umjetnosti. Ostali važniji filmovi: Tajvanska kanasta (1985), Sabirni centar (1988, Velika zlatna arena), Urnebesna tragedija (1995).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Marković, Goran. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1023>.