Martinac, Ivan

Martinac, Ivan, hrv. redatelj, scenarist i montažer (Split, 1938 - Split, 2005). Za studija arhitekture u Beogradu u kinoklubu Beograd počinje snimati kratke filmove prema vlastitim scenarijima. Među njima se izdvaja trilogija Suncokreti (Preludij, Trakavica i Avantira, moja gospođa, 1960), koja najavljuje autora »underground« poetike, kontemplativna stila i stroge forme, te Rondo (1962), montažno kompleksan film o otuđenju. Takve osobine odlikuju i filmove realizirane u »matičnome« kinoklubu Split, te u profesionalnoj produkciji. Njegova najistaknutija ostvarenja (→ Monolog o Splitu; Armagedon ili kraj, 1964; Mrtvi dan, 1965; Fokus, 1967; Sve ili ništa, 1968) pomno su montažno ritmizirane poetske refleksije o životu, prostoru, vremenu i duhovnom stanju, a istodobno i strukturalna traganja za »čistim filmom«, koja nastavlja i u cjelovečernjem »filmu stanja« Kuća na pijesku (1985). Režirao je pedesetak kratkih filmova, kojima je scenarist, a često i snimatelj, scenograf i montažer. Montira filmove drugih autora. Objavio je i trinaest knjiga, ugl. poezije. Ostali važniji kratki filmovi: Meštrović, egzaltacija materije (1960), Tragovi čovjeka (1961), Lice (1962), Aura (1963), Abaddon (1964), Amindra (1965), Podne, Život je lijep (1966), I’m Mad, Atelier Dioklecijan (1967), Postludij, Poslijepodne na putu za Emaus, Ubrzanje (1968), Uska vrata (1968–74), Most (1977), Izlazak (1978), Izgnanstvo (1979–81), Sve i ništa, Ljetni solsticij (1982), Lutke (1987), Grad u sivom (1992).