Mati

traži dalje ...

Mati (Mat’, 1926), SSSR, c/b, 98 min, nijemi, Mezhrabpom–Russ, r.: Vsevolod Ilarionovič Pudovkin, sc.: Natan Zarki, prema romanu Maksima Gorkog, df.: Anatolij Golovnja, ul.: Vera Baranovska (Pelagija Vlasova), Nikolaj Batalov (Pavel), A. P. Čistjakov (Mihail), Ana Zemtzova (studentica), N. Vidonov (Miša).

Rusija 1905. Nakon što je otac mladog revolucionara Pavela, inače policijski doušnik, slučajno ubijen pri pokušaju slamanja štrajka, policija dolazi u njihov dom. Pavelova majka Pelagija otkrije policiji gdje je oružje koje Pavel skriva misleći da će time spasiti sina. Ovaj je međutim osuđen na višegodišnju robiju. Shvativši svoju pogrešku, Pelagija počne surađivati s revolucionarima. Kad Pavel pobjegne iz zatvora, majka mu se pridruži na radničkim demonstracijama.

Prvi cjelovečernji Pudovkinov film vjerno prenosi duh knjiž. predloška (odmičući se od njegova doslovnog preslikavanja), jednog od najistaknutijih primjera proleterske književnosti, u kojemu je Gorki rast klasne svijesti rus. proletarijata predočio kroz preobrazbu lika sredovječne žene. Pudovkin i scenarist Zarki zasnovali su adaptaciju na prikazu psihol. motivacije likova te se u tom smislu Pudovkin oslonio ponajprije na glum. interpretacije V. Baranovskaje i N. Batalova, ostvarene u duhu metode K. S. Stanislavskoga. Suprotno Ejzenštejnovu konceptu intelektualne montaže, redatelj se okrenuo tzv. konstruktivnoj montaži s temeljnim ciljem što izravnijeg i jasnijeg povezivanja narativnih jedinica. Stoga je film i svojevrstan katalog funkcionalne uporabe vizualnih simbola za komentiranje radnje, otkrivanje dubinskih motiva postupaka likova i dočaravanje psih. stanja. Karakteristične su u tom smislu sekvence Pelagijina bdijenja nad suprugovim mrtvim tijelom, Pavelova maštanja o bijegu predočena izmjenom krupnih planova njegova zanesena lica i buđenja proljeća, te Pavelova bijega povezana s pucanjem leda na rijeci. Konstruiravši radnju ritmičkom izmjenom četiriju simetričnih dijelova različitih ugođaja i tempa, Pudovkin je po uzoru na D. W. Griffitha kombinirao (i kontrastirao) scene masovnih zbivanja s intimističkim dram. trenutcima običnih ljudi oblikovavši tako alternativu epskom modelu kakav je pružio Ejzenštejn u → Oklopnjači Potemkin. U anketi film. redatelja i publicista na Svj. izložbi u Bruxellesu 1958. film je izabran na 8. mjesto liste najboljih filmova svih vremena.

B. Kragić

ilustracija
MATI, V. Pudovkin (Vera Baranovska)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Mati. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1040>.