McCabe i gospođa Miller

McCabe i gospođa Miller (McCabe and Mrs. Miller, 1971), SAD, boja, 121 min, Warner Bros., r.: Robert Altman, sc.: Altman i Brian McKay (prema romanu McCabe E. Naughtona), df.: Vilmos Zsigmond, glazba: Leonard Cohen (pjesme), sgf.: Leon Ericksen, ul.: Warren Beatty (John Q. McCabe), Julie Christie (Constance Miller), Rene Auberjonois (Sheehan), Hugh Millais (Butler), Shelley Duvall (gđa Ida Coyle), Bert Remsen (Bart Coyle), William Devane (odvjetnik), John Schuck (Smalley), Corey Fischer (g. Elliot), Keith Carradine (kauboj).

Kockar McCabe dolazi u gradić Presbyterian Church u državi Washington i otvara salun. Ubrzo se udruži s gospođom Miller koja otvara bordel. Kako se posao razvija, predstavnici krupnoga kapitala zainteresiraju se za nj. Kad im McCabe odbije prodati svoj udio u poslu, angažiraju ubojice.

Film dekonstruira mitologiju i ideologiju vesterna izvrtanjem žanrovskih obrazaca o moralno čvrstom individualcu i njegovu heroizmu u srazu s divljinom koju treba civilizirati. To izvrtanje, u funkciji oblikovanja stvarnije slike tretiranog razdoblja i prostora, provedeno je oslanjanjem na naturalističko-dokumentarističku poetiku (popraćenu baladnim ugođajem), konkretiziranu autentičnom ambijentacijom (uključujući atmosferske pojave poput magle, kiše i snijega) te decentriranim montažnim tretiranjem vizualno-zv. složena prizora (neočekivani rezovi odn. zumiranje i panoramiranje kojima se izdvajaju »slučajno zatečeni« fragmenti prizora). Naracija je fragmentarna i na široj razini, s likovima »slučajno ušlim« u narativno-dramaturški prostor. Film se referira na više klas. žanrovskih ostvarenja, najuočljivije na → Točno u podne, pri čemu žanrovsko dekonstruiranje i demitologiziranje ne dovodi do potpune karikaturalnosti ni do krajnjeg cinizma (antijunak zadržava temeljno dostojanstvo i šarm, a time autorsko-gledateljsku naklonost); protagonist je žrtva beskrupuloznih predstavnika krupnoga kapitala i vlastite težnje za ostvarenjem amer. sna, što filmu daje i širi društvenokritički aspekt.

D. Radić