Mesar

Mesar (Le Boucher, 1969), Francuska/Italija, boja, 95 min, La Boétie/Euro-International, r. i sc.: Claude Chabrol, df.: Jean Rabier, glazba: Pierre Jansen, ul.: Jean Yanne (Popaul), Stéphane Audran (Hélène), Antonio Passalia (Angelo), William Guérault (Charles), Pascal Ferone, Mario Beccara.

Privlačna seoska učiteljica Hélène zbližava se s razmjerno neuglednim mesarom Popaulom. No, kada nepoznati serijski ubojica iza sebe kao trag ostavi upaljač kakav je Hélène vidjela kod Popaula, junakinja se pita nije li njezin prijatelj ubojica.

Jedan od najpoznatijih Chabrolovih filmova organiziran je oko nelagodnih privlačnosti i suprotnosti između kultivirane junakinje i gruba junaka; unatoč očitim razlikama, njihova je nesvjesna povezanost duboka pa otkriće Popaulovih zlodjela čak olakšava njezino emocionalno otvaranje. Dramaturški je takav odnos motiviran i likom dječaka Charlesa, kojega gledatelj doživljava kao zamjenskoga sina te motivom gledanja kroz prozor (koji sugerira usamljenost i strah likova), a važna je i karakterizacijska opterećenost prošlošću: Popaul je ratni veteran, Hélène pati zbog davna ljubavnog razočaranja. Jednostavan krim. zaplet i žanrovska struktura trilera uklopljeni su u seoske rituale vjenčanja i pogreba (scena svadbe s početka, čest zvuk zvona) što osnažuje fatalistički dojam cjeline, kojemu pridonosi i funkcionalno nelagodna glazba (s važnom ulogom lajtmotiva). Kritika je film često tumačila kao osudu građ. društva, u kojemu hladna rafiniranost junakinje počiva na potisnutim traumama i najnižim porivima, a retorička uvjerljivost stila te dramaturška i ritmička koherencija sugeriraju kako temelji emocionalne hladnoće, krivo usmjerene strasti i neuspješnih pokušaja uspostavljanja veze leže dublje, u ljudskoj prirodi. Hladnoća privlačne Hélène tumačena je i kao utjecaj »hladnih ljepotica« iz trilera A. Hitchcocka.

N. Gilić