Minnelli, Vincente

Minnelli, Vincente, amer. redatelj (Chicago, 1903 – Los Angeles, 1986). Iz obitelji oca tal. podrijetla i majke Francuskinje, 1913–18. glumi u obiteljskoj trupi, od 1932. u New Yorku radi kao kaz. dekorater, kostimograf i scenograf, a od 1935. redatelj je mjuzikala. Na poziv producenta A. Freeda 1940. dolazi u Hollywood, gdje isprva režira samo glazb. prizore (npr. s kasnijom suprugom J. Garland), kao redatelj debitira 1942. (Koliba na nebu) te, izuzev jednog filma, isključivo radi za MGM čiji je reprezentativni redatelj (nazivan »čovjekom oženjenim za studio«). Režirao je ukupno 33 cjelovečernja filma (posljednji Pitanje vremena, 1976), ugl. razne vrste glazb. filma, iako se s uspjehom okušao i u drugim žanrovima – film noiru (Podzemna struja, 1946), melodramama (Grad iluzija, 1952; Neki su dotrčali, 1958), obiteljskim filmovima (Povratak iz lova, 1960), komedijama (Otac mlade, 1950; Udvaranje Eddieva oca, 1962). Nakon razdoblja dominacije B. Berkeleyja, najistaknutiji je redatelj glazb. filmova – Srest ćemo se u St. Louisu (1944), → Priče s Broadwaya, Gusar (1948), → Amerikanac u Parizu, → Diži zavjesu, Brigadoon (1954), → Gigi, Kad zvona zvone (1960). Optimalno se prilagodio smještanju glazb. točaka u realne ambijente, glazb. »brojeve« vrsno je integrirao u radnju, sižejne stereotipe mjuzikla prožeo je i obogatio kulturalnom nadgradnjom (unoseći elemente i popularne i elitne kulture, ne samo američke), a uz suradnju poznatih snimatelja (J. Ruttenberg, M. Krasner) funkcionalno i spektakularno iskoristio je sve rasprostranjeniji film u boji pa je čuven po ekspresivnom baratanju vedrim ugođajima prvog suglasja (»nedjeljive osnovne« boje – crvena, žuta i plava). Također je pokazao izniman smisao i inovativnost u uporabi moderne film. koreografije i sposobnost kreativnoga korištenja raznih tipova glazbe, plesa i pjesme, najzaslužniji je za uspjehe G. Kellyja, ali je obogatio i opus F. Astairea. Sveukupno, ne narušavajući osnovne kanone žanra i njegovu usmjerenost na zabavu koja proizlazi iz vizualnog i auditivnog užitka, M. ga je i transcendirao misaono i estetički. Iskazao je visok stupanj vizualne rafiniranosti (i u melodramama, npr. biografskom filmu o V. van Goghu Žudnja za životom, 1956) kao i osebujne sklonosti intimizmu, s diskretnim naglascima na potisnutoj seksualnosti, a u filmovima Grad iluzija i Dva tjedna u nepoznatom gradu (1962) slojevito je tematizirao motive iz svijeta filma. Ostali važniji filmovi: Čaj i simpatija (1956), Četiri jahača Apokalipse (1962), Doviđenja Charlie! (1964). Njegova kći (iz braka s J. Garland) Liza (1946) je glumica osobito zapažena u kaz. i film. mjuziklima (→ Kabaret, → New York, New York)

A. Peterlić