Aleksandar Nevski

Aleksandar Nevski (Aleksandr Nevskij, 1938), SSSR, c/b, 111 min, Mosfilm, r.: Sergej M. Ejzenštejn, sc.: Pjotr Pavlenko i S. M. Ejzenštejn, df.: Eduard Tissé, glazba: Sergej Prokofjev, sgf.: Josif Šipnel, ul.: Nikolaj Čerkasov (Aleksandar Nevski), Nikolaj Ohlopkov (Vasilij), Aleksandr Abrikosov (Gavrilo), Dmitrij Orlov (Ignjat), Vasilij Novikov (Pavša), Vera Ivaševa (Olga), Ana Danilova (Vasilisa), Vladimir Jeršov (Von Balk).

God. 1242. princ Aleksandar Nevski doznaje da su teutonski vitezovi napali Rusiju. Dok neki boljari žele sklopiti mir s napadačima, narod se mobilizira i bira Aleksandra za zapovjednika. Unatoč padu Pskova, Aleksandar pobjeđuje u bitki na zaleđenu Čudskom jezeru.

Prvi prikazani Ejzenštejnov zv. film djelo je naglašene rodoljubne poruke, žanrovski odredivo kao pov. legenda sastavljena od nekoliko monumentalnih scena, a zbog integriranosti i kontrapunktalne podudarnosti slike i glazbe (bliska suradnja redatelja i skladatelja), pri čem svakomu motivu i kompozicijskomu naglasku odgovara određeni glazb. lajtmotiv, nazivano je i »filmskom operom«. Pojednostavljene karakterizacije (likovi kao simboli) i s razmjerno malo dijaloga, film je vizualno impresivan s kontrastom kao temeljnim načelom (pov. autentična uporaba crnih odora rus. vojnika i bijelih za njem. vojnike) te rafiniranim kompozicijama kadra – asimetričnima u prizorima bitki (sjene, neravnomjerno osvjetljenje, ekstremni kutovi snimanja), a uravnoteženima u duljim kadrovima u pastoralnoj uvodnoj sekvenci. U usporedbi s redateljevim nij. filmovima, ovaj je film sporijega ritma, s manjim naglaskom na montaži (osim u završnoj sekvenci bitke), a kolektivnog junaka zamjenjuje individualni autentični herojski lik vođe s vlastitom pov. misijom. Iz perspektive suvr. gledatelja, film navješćuje događaje u II. svj. ratu (u prvim scenografskim nacrtima teutonski vitezovi nosili su svastike). Unatoč velikoj pozornosti publike, film je nakon potpisivanja sovjetsko-njem. pakta 1939. povučen iz distribucije.

B. Kragić