Moderna vremena

Moderna vremena (Modern Times, 1936), SAD, c/b, 85 min, Charles Chaplin Productions, r., sc. i glazba: Charlie Chaplin, df.: Rollie Totheroh, Ira Morgan, ul.: Ch. Chaplin (Charlie), Paulette Godard (djevojka), Henry Bergman (vlasnik kavane), Chester Conklin (mehaničar), Allan Garcia, Lloyd Ingraham, Louis Netheaux, John Rand, Stanley Sanford, Hank Mann.

Charlie je radnik na tekućoj vrpci u jednoj tvornici. Njegova je jedina dužnost učvršćivanje vijaka, a potom postaje »pokusni kunić« za isprobavanje posebnog stroja za prehranu kojim uprava želi skratiti vrijeme objeda. Sve to Charlieja izluđuje te on završava u sanatoriju. Pušten, traži posao i slučajno stane na čelo radničkih demonstracija. Uhićen pod optužbom da je komun. vođa, završava u zatvoru, ali je pušten kad slučajno odaje planove o bijegu. Ponovno na ulici, sprijateljuje se s mladom djevojkom te oni napuštaju grad.

Vrhunac Chaplinovih društvenokritičkih stremljenja, film otvoreno aludira na konkretne soc. probleme razdoblja – veliku ekon. krizu, nezaposlenost, beskućništvo, dehumanizirajuće efekte masovnog rada, a u cjelini je ponajprije satira na negativne posljedice tehnološkog napretka. Izrazito kritičan ton djela razvidan je već u prvoj sceni u kojoj Chaplin asocijativnom montažom uspoređuje masu radnika koja ulazi u tvornicu s ovcama, a potom razrađen u vrhunskim komičnim scenama koje su stekle antologijski status: junakova rada na tekućoj vrpci (utjecaj filma Dajte nam slobodu R. Claira, 1931), njegove bespomoćnosti pred strojem za prehranu i, naposljetku, izgubljenosti u tvorničkim ambijentima. Taj je slijed okončan provalom (također u obliku gega) junakovih anarhoidnih i individualističkih impulsa, a i daljnji razvoj radnje oblikovan je oko varijacija njegovih neuspješnih pokušaja uklapanja u kolektiv (radničke akcije, zatvor). Chaplin, međutim, ironizira i pokušaj realizacije pastoralne idile protagonista, a završetak filma ne donosi razrješenje društv. nepravilnosti. Dramaturški manje koherentan od autorova prethodnog ostvarenja → Svjetla velegrada, film se ugl. sastoji od niza samostalnih epizoda koje tvore gotovo pikarsku strukturu naglašenu i završnim kadrom (dvoje protagonista kreću na neizvjesno putovanje), a u kontekstu Chaplinova odnosa prema zvuku na filmu predstavlja blagu inovaciju. Temeljno nijem, uz glazb. pratnju, šumove i karikirani govor direktora tvornice, to je prvi film u kojemu (u jednoj sceni) progovara i sam lik Skitnice – pjevajući humorističnu pjesmu sastavljenu od kalambura.

B. Kragić