Moja draga lady

traži dalje ...

Moja draga lady (My Fair Lady, 1964), SAD, boja, 170 min, Warner, pr.: Jack L. Warner, r.: George Cukor, sc.: Alan Jay Lerner prema vlastitoj glazb. adaptaciji drame Pygmalion Georgea Bernarda Shawa, df.: Harry Stradling, glazba: André Previn, Frederick Loewe, sgf.: Cecil Beaton, Gene Allen, George James Hopkins, kgf.: C. Beaton, ul.: Rex Harrison (Henry Higgins), Audrey Hepburn (Eliza Doolittle), Stanley Holloway (Alfred P. Doolittle), Wilfrid Hyde-White (Hugh Pickering), Gladys Cooper (gđa Higgins), Mona Washbourne (gđa Pearce), Jeremy Brett (Freddie Eynsford-Hill), Theodore Bikel (Zoltan Karpaty).

Profesor lingvistike Henry Higgins okladi se s prijateljem, pukovnikom Pickeringom, da može svakoga naučiti ispravno govoriti te stoga pozove u svoj dom uličnu cvjećaricu Elizu Doolittle. Izložena Higginsovim nesmiljenim metodama, Eliza nauči govoriti i ponašati se kao dama iz visokog društva te, budući da je nitko prije nije vidio, na svečanom balu biva proglašena mađarskom princezom. Poslije bala, razočarana što Higgins isključivo sebi pripisuje njihov zajednički uspjeh, ona ga napušta. Higgins shvaća da se zaljubio u Elizu.

G. Cukor je vizualno raskošnu ekranizaciju popularna brodvejskog mjuzikla zasnovao na svjesnom upućivanju na kaz. izvore filma, razvivši ujedno umijeće vođenja glumaca u duljim kadrovima i interijerima do majstorstva. Realiziravši i nekoliko iznimno sofisticiranih stilizacijskih prizora, među kojima se izdvaja scena konjskih utrka u Ascotu s ekstravagantnim ženskim kostimima i harmonijama pretežito svijetlih boja, Cukor je na film uspjelo prenio fabijansku vjeru u društv. determinizam iz Shawova predloška, što je kombinirao sa svojim omiljenim motivom – igranja društv. uloga, pa Eliza u skladu sa zahtjevima visokog društva u potpunosti mijenja ponašanje i karakter, a njezin otac postaje slavni pučki filozof, dok je i samo društv. ponašanje visoke klase izloženo kao ritualizirana igra koju junakinja savladava. Dotad najskuplji mjuzikl (17 milijuna dolara), izazvao je i kontroverze jer je za ulogu Elize izabrana (vrsna) A. Hepburn umjesto J. Andrews, koja je ulogu igrala u kazalištu (Hepburn nije pjevala), a označio je i vrhunac karijere R. Harrisona (nagrađenog Oscarom), koji je tom kreacijom razradio i ironizirao svoj najčešći film. tip – engl. džentlmena. Oscarima su nagrađeni i sam film, režija, fotografija, scenografija, kostimografija, adaptirana glazba i zvuk (George Groves).

B. Kragić

ilustracija
MOJA DRAGA LADY, G. Cukor (Audrey Hepburn)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Moja draga lady. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1106>.