Moja noć kod Maud

Moja noć kod Maud (Ma nuit chez Maud, 1969), Francuska, c/b, 110 min, Les Films du Losange, r. i sc.: Éric Rohmer, df.: Nestor Almendros, glazba: arhivska (W. A. Mozart), ul.: Jean-Louis Trintignant (pripovjedač), Françoise Fabian (Maud), Antoine Vitez (Vidal), Marie-Christine Barrault (Françoise).

Pripovjedač i protagonist, inače praktični katolik, priča kako je, došavši kao inženjer u provincijski grad Clermont-Ferrand, na misi zamijetio plavušu Françoise. Na Badnju večer kod prijatelja iz djetinjstva, marksističkog profesora Vidala, upoznaje smeđokosu Maud, razvedenu liječnicu slobodnih nazora, te s njom diskutira o filozofiji. Prisiljen je provesti noć kod nje, no tek se poljube za oproštaj sutradan ujutro. Pet godina poslije, pripovjedač i Françoise su u braku i imaju sina. Slučajno na plaži susreću Maud koja se ponovno udala.

Četvrti u Rohmerovoj seriji Moralnih priča (Contes moraux), potvrdio je nakon Skupljačice (1966) autorov ugled (nominacija za Oscara za najbolji film na stranom jeziku). Svjesno se, već i naslovom serije (preuzetim iz djela prosvjetiteljskoga književnika J. F. Marmontela), svrstavši unutar tradicije moralizma karakteristične za franc. kulturu, Rohmer je u svim filmovima serije (ukupno ih je 6) varirao istu temu, konverzaciju o emocijama i seksu, odn. moralnim i intelektualnim preokupacijama oblikovanu jednostavnim i ekonomičnim stilom s osjećajem za okoliš i vrijeme zbivanja. U ovom se djelu ključni razgovori, s izravnim citatima i aluzijama na Pascala, odnose na pitanja slučaja i slobode volje te pobune protiv nečijih vjerskih uvjerenja, odn. mogućnosti pobune protiv nedostatka vjere, pri čemu su ti razgovori prikazani ugl. objektivno (usprkos postojanju pripovjedača koji je ujedno i protagonist) otkrivajući ponajprije predrasude i ograničenja likova (potonja je značajka i mizanscenski naglašena); pripovjedač stalno opravdava svoje stavove očitujući implicitni autorski stav o rascjepu moralnih načela, koje likovi izriču, i njihovih postupaka. Tumačen i kao Rohmerov film. iskaz religioznog stadija životnoga puta u filoz. koncepciji S. Kierkegaarda, film predstavlja i suočava različite mogućnosti egzistencije: onu temeljenu na determinističkom, materijalističkom svjetonazoru (Vidal), onu temeljenu na individualističkom stavu o potpunoj slobodi volje, ali i ovisnosti o slučaju (Maud), i egzistenciju temeljenu na izboru vjerovanja u Boga i moralnim implikacijama toga izbora (pripovjedač). U tom je smislu junakov bijeg od Maud bijeg od svijeta želja, ali i artificijelnosti (Maud je naglašeno određena značajkama suvremene civilizacije) u rousseauovski svijet moralnog mira, vjere i prirode, simboliziran plavušom Françoise, a i junakovim završnim odlaskom prema moru i nebu.

B. Kragić