Mrtvi

traži dalje ...

Mrtvi (The Dead, 1987), Vel. Britanija, boja, 83 min, Liffey Films/Zenith, r.: John Huston, sc.: Tony Huston, prema istoimenoj priči Jamesa Joycea, df.: Fred Murphy, glazba: Alex North, ul.: Anjelica Huston (Gretta Conroy), Donald McCann (Gabriel Conroy), Helena Carroll (teta Kate), Cathleen Delany (teta Julia), Dan O’Herlihy (g. Browne), Donald Donnelly (Freddy Malins).

Gabriel Conroy sa suprugom Grettom dolazi ostarjelim tetama na tradicionalnu božićnu večeru, opterećen razmišljanjem o njihovoj skoroj smrti i krhkosti obiteljskih tradicija. Pod dojmom naizgled nevažnih detalja obiteljskog okupljanja, Gretta mu te večeri otkriva tajnu o vlastitim uspomenama na smrt i mrtve.

Ekranizacija Joyceove priče smještene u Dublin poč. XX. st., koja tematizira izvjesnost smrti i uspomenu na mrtve što djelatno oblikuje priče živih, posljednji je Hustonov dovršeni projekt pa se često naglašava njegova testamentalna vrijednost. Izrazitije nego u drugim filmovima, Huston povezuje autorsko i osobno: rabi Joyceovu priču kao metaforičku anticipaciju vlastite (autorske) smrti, te kao metaforu za Irsku kao svoju adoptivnu domovinu. Joyceova fabula tako je ujedno metafora autorskog čina; tome pridonosi i činjenica da su Mrtvi, kao priča o obitelji, istodobno obiteljski projekt, budući da su gl. glumica odn. scenarist Hustonovi – kćer odn. sin. Filmom dominiraju tamni i žućkasti tonovi, koji simbolički reproduciraju fabularnu napetost između anticipacije smrti i nostalgije; utoliko je izrazitija simbolička vrijednost posljednjega kadra, čiji mrak istodobno tematizira i simbolizira noć, smrt i nestajanje svjetlosti. Suptilnim prepletanjem autorskih, objektivnih i subjektivnih kadrova Huston u filmu dočarava Joyceovu sklonost pripovjednoj tehnici neupravnoga slobodnog govora, koja poništava jasno razlikovanje perspektive pripovjedača i perspektive likova o kojima se pripovijeda, a to dodatno otežava razgraničenje između fabule filma i autorske geste (razmjerna kratkoća filma simulira pritom žanrovsko »kratko« vrijeme kratke priče). Slično mnogim izrazito autorskim filmovima 1980-ih, produkcija Mrtvih uvelike se financirala videodistributerskim kapitalom, što je filmu omogućilo bržu i širu distribuciju nego što je dotad bio slučaj s autorskim i art filmom.

T. Jukić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Mrtvi. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1137>.