:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Mučenje (Hets, 1944), Švedska, c/b, 101 min, Aktiebolaget Svensk Filmindustri, r.: Alf Sjöberg, sc.: Ingmar Bergman, df.: Martin Bodin, glazba: Hilding Rosenberg, ul.: Stig Järrel (Kaligula), Alf Kjellin (Jan-Erik), Mai Zetterling (Bertha), Olof Winnerstrand (ravnatelj), Gösta Cederlund (Pippi).

Sadistički gimnazijski profesor latinskoga, od učenika prozvan Kaligula, osobito uživa u ponižavanju osjećajnog maturanta Jan-Erika. Zahvaljujući ljubavi s mladom prodavačicom Berthom, Jan-Erik stječe veću odlučnost, a istodobno pomaže Berthi da se oslobodi depresije u kojoj se nalazi, jer je neki nepoznati čovjek neprestano prati i proganja. Jednog dana Jan-Erik nalazi Berthu mrtvu te za njezino ubojstvo optužuje Kaligulu, kojega je otkrio skrivenog u hodniku. Kad se autopsijom utvrdi da je djevojka preminula od srčanog udara, Kaligula uspijeva Jan-Erika izbaciti iz škole.

Jedan od dobitnika Grand Prixa u Cannesu 1946., film je nastao prema prvom scenariju I. Bergmana. Očituje tematske paralele s njem. ekspresionizmom (ugl. s filmovima F. Langa), ponaprije motivima čovjeka u tjeskobnoj situaciji iz koje se ne može izvući, i psihopata koji podriva društv. strukture. Istodobno, sadržava neizravne aluzije na nacizam (lik Kaligule fizički podsjeća na H. Himmlera, a sugerira se i da je nacistički pristaša), pa su ga mnogi tumačili kao alegoriju onodobne situacije u Europi i fašizma protumačenog kao psihopatološkog moralnog zla. Takvom su tumačenju pridonijeli ugođaj i postekspresionistički vizualni stil. Iako su dijalozi i simboli povremeno prenaglašeni, djelo se izdvaja montažnom dinamikom i intenzitetom u suprotnosti s kojima je statičan i melankoličan završetak.

B. Kragić