:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954), SAD, c/b, 108 min, Horizon/Columbia, pr.: Sam Spiegel, r.: Elia Kazan, sc.: Budd Schulberg (prema vlastitoj priči temeljenoj na novinskim člancima Malcoma Johnsona), df.: Boris Kaufman, sgf.: Richard Day, glazba: Leonard Bernstein, ul.: Marlon Brando (Terry Malloy), Eva Marie Saint (Edie Doyle), Karl Malden (otac Barry), Rod Steiger (Charley Malloy), Lee J. Cobb (Johnny Friendly).

Mladi lučki radnik Terry Malloy, bodren djevojkom Edie i lokalnim svećenikom, odluči svjedočiti o mafijaškoj kontroli lučkog sindikata. Tome se protivi njegov stariji brat Charley, povezan s mafijom.

Riječ je možda o prvom filmu koji je otvoreno progovorio o jačini utjecaja mafije u amer. društvu. Rasplet, u kojemu pojedinac probuđene savjesti pobjeđuje mafiju, svjedoči o kompromisu opora kritičkog pristupa i potrebe »konstruktivne« poruke, ujedno potvrđujući da je Kazan filmom želio opravdati prokazivanje bivših komunističkih kolega. Film je autentično ambijentiran, a realist. ugođaju posebno pridonose impresivna fotografija dubokoga fokusa, montažno smjenjivanje širih dugih kadrova s kraćim krupnim planovima, realist. detalji poput razgovora zaglušenoga brodskim sirenama, te metodska gluma. Tzv. rodna kritika ističe »ženske« osobine Brandova lika (nježnost, brižnost, pasivnost) koje film afirmira, ali i poruku da su junaku potrebna »muška« svojstva (odlučnost, hrabrost) da bi ostvario pravedan cilj. Zanimljivo je da su obje rodne značajke dodijeljene i junakovoj djevojci, što se može tumačiti kao upućivanje na koncepciju »totalnoga roda«. Film je nagrađen Oscarima za najbolji film, režiju, priču i scenarij, gl. glumca, sporednu glumicu, crno-bijelu fotografiju i scenografiju te montažu (Gene Milford).

D. Radić