:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Naivne djevojke (Les Bonnes femmes, 1960), Francuska/Italija, c/b, 95 min, Paris films/Panitalia, r.: Claude Chabrol, sc.: Paul Gégauff, C. Chabrol, df.: Henri Decaë, glazba: Paul Misraki, Pierre Jansen, ul.: Stéphane Audran (Ginette), Bernardette Lafont (Jane), Clotilde Joano (Jacqueline), Lucile Saint-Simon (Rita), Ave Ninche (gospođa Louise), Mario David (André, motociklist), Sacha Briquet (Henri), Albert Dinan (Albert), Jean-Louis Maury (Marcel).

Prodavačice Jane, Rita, Jacqueline i Ginette rade, zabavljaju se, odlaze u zoološki vrt i žive uobičajenim životom, kontaktirajući s muškarcima, a njihovo kretanje prati tajanstveni motociklist André koji je, čini se, osobito zainteresiran za Jacqueline.

Najcjenjenije ostvarenje iz prve faze redateljeva stvaralaštva, odlikuje se suptilnim vođenjem priče, isprva teže primjetnim (skrivenim) povezivanjem događaja, koje ostavlja dojam dokumentarističke uvjerljivosti. Poslije protumačen i kao spoj neorealizma i trilera, film je formom inovativan koliko i prethodno Chabrolovo ostvarenje Dvostruki obrtaj (1960). Dvojnost strukture očituje se na više razina – u »realističnom« je modusu prikazano kako djevojke, svaka na svoj način, traže egzistencijalni izlaz (provodom, zabavljačkom karijerom, udajom), dok primjerenost žanrovskog gledanja indiciraju motociklistovo uhođenje, povremeni nelagodni glazb. naglasci, stalno promatranje djevojaka (te buđenje osjećaja sudjelovanja u uhođenju kod gledatelja), a jedan je od ključnih trenutaka takve strukture i provala morbidnosti u naizgled bezazlenoj trgovini: gospođa Louise ne razdvaja se od rupčića natopljenog krvlju giljotiniranog ubojice. Sumoran prikaz života običnih, ne pretjerano samosvjesnih, djevojaka motivira nasilni rasplet, a izrazito retoričan kraj (s plesnom dvoranom, nepoznatom djevojkom i neprikazanim muškarcem) sugerira neizbježnost Jacquelinine nesretne sudbine i teško prepoznatljivu prikrivenu logiku prikazanih zbivanja. Dio lijeve kritike film je čak proglašavao fašističkim (zbog hladna prikaza junakinja), marksistički povjesničar filma G. Sadoul hvalio ga je zbog kritičnosti prema društv. pravilima, a s vremenom je prihvaćen sud o virtuoznosti pripovijedanja te podjednakoj uvjerljivosti motivacije događaja film. postupcima kao i motivacije postupaka prikazanim događajima.

N. Gilić


NAIVNE DJEVOJKE, C. Chabrol (Clotilde Joano, Stéphane Audran i Bernardette Lafont)