Nasip

Nasip (La Jetée, 1962), Francuska, c/b, 28 min, Argos Films, r. i sc.: Chris Marker, df.: Jean Chiabaut, Chris Marker, montaža: Jean Ravel, glazba: Trevor Duncan, pripovjedač: Jean Négroni, ul.: Davos Hanich (Čovjek), Hélène Chatelain (Žena), Jacques Ledoux (znanstvenik eskperimentator), Jacques Branchu, Pierre Joffroy, Étienne Becker.

Planet Zemlja nakon nuklearnog rata. Preživjeli znanstvenici traže način da pošalju nekoga u prošlost po hranu i opremu. Otkrivaju da sjećanje može biti sredstvo putovanja pa izbor pada na Čovjeka zbog izuzetno živa dječačkog sjećanja na ubojstvo u pariškoj zračnoj luci Orly. Čovjek odlazi u prošlost, hoda predratnim Parizom, sreće ženu u koju se zaljubi i kojoj se želi vratiti.

Osim jednoga, kratkoga kadra, film se sastoji od nizanja crno-bijelih fotografija. No, iako su fotografije statične, kamera nije, pa se kreće po njima: od totala do krupnih planova i detalja. Montažni sustav supostavljanja koristi se vizualnom i semantičkom različitošću fotografija i njihovih detalja, dok je zvuk montažna mješavina šumova, glazbe, šaputanja glasova i glasa pripovjedača. Jedan od ključnih Markerovih filmova utjecao je na niz znanstvenofantastičnih filmova, npr. na → Istrebljivača i 12 majmuna (T. Gilliam, 1996).

D. Marković