Ne diraj u lovu

Ne diraj u lovu (Touchez pas au grisbi, 1954), Francuska, c/b, 86 min, Del Duca Films/Antares Films, r.: Jacques Becker, sc.: J. Becker, Maurice Griffe i Albert Simonin, prema Simoninovu romanu, df.: Pierre Montazel, glazba Jean Wiener, sgf.: Jean d’Eaubonne, ul.: Jean Gabin (Max), René Dary (Riton), Jeanne Moreau (Josy), Gaby Basset (Marinette), Dora Doll (Lola), Paul Frankeur, Lino Ventura, Daniel Cauchy, Denise Clair.

U svojoj posljednjoj pljački gangsteri Max i Riton uspijevaju, na aerodromu Orlyju, ukrasti zlatne poluge vrijedne 50 milijuna franaka. Riton to ispriča ljubavnici Josy, koja potom o pljački obavještava suparničkoga gangstera Angela. Riton se odlučuje osvetiti Josy, ali ga Angelovi ljudi otmu. Max pristaje razmijeniti zlato za prijatelja. Prilikom razmjene dolazi do sukoba. Angelo i njegovi ljudi ginu u zapaljenu automobilu u kojemu se nalazio i plijen.

Ekranizacija tipičnog romana krim. franc. crne serije (série noire) pokazuje, pored stalnog utjecaja poetskoga realizma na redateljev opus (motivi izgubljenog povjerenja i pravila igre), i vezu s amer. gangsterskim filmom. Becker je svoj stalni motiv prijateljstva povezao sa suptilnim refleksijama na starenje (potpomognut sigurnim glum. izvedbama, posebice J. Gabina) te ih uklopio u razrađen prikaz strogo određenog (gotovo ritualiziranog) načina ponašanja i koda časti unutar gangsterske zajednice, pri čemu prijateljstvo na kraju zadobiva veću važnost od novca. Rekonstrukciji ugođaja pridonosi i uporaba franc. uličnog žargona (argot), dok redateljev precizni stil doseže gotovo apstraktnu razinu u ritmu pripovijedanja i oslikavanju ambijenta.

B. Kragić