:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Ne okreći se sine (1956), Hrvatska, c/b, 111 min, Jadran film, r.: Branko Bauer, sc.: B. Bauer i Arsen Diklić, df.: Branko Blažina, glazba: Bojan Adamič, ul.: Bert Sotlar (Neven Novak), Zlatko Lukman (Zoran), Lila Andres (Vera), Mladen Hanzlovsky (Ivica), Nikša Štefanini (šef Nadzorne službe), Zlatko Madunić (agent), Tihomir Polanec (čistač cipela).

Komunist Novak bježi iz vlaka za Jasenovac te od bivše ljubavnice Vere doznaje da mu sina Zorana odgajaju ustaše. Premda ga stari prijatelj Ivica (sada ustaški časnik) prijavljuje Nadzornoj službi, koja potom maltretira Ivičine roditelje, Novak pokušava sa sinom pobjeći iz grada. No, prate ih šutljivi agent i čistač cipela.

Kritika je osobito cijenila atmosferu okupiranog Zagreba te razradu likova, uključujući i (dotad netipično) negativce. Pripovijedanje vješto spaja informacije o događajima i sugestije osjećaja, obogaćene melodramskim sukobima među likovima, ali i unutar njihove psihe: junak, traumatiziran logorom, ima sina koji razmišlja kao ustaša, Zoran uviđa da mu otac laže, Ivica izdajom prijatelja izdaje i roditelje koji su pomogli Novaku. Film je u Puli dobio nagradu za režiju i posebnu diplomu za najbolji film, Ž. Zagotta podijelio je nagradu za scenografiju, a B. Sotlar nagradu za glumu. A. Diklić je prema scenariju napisao istoimeni roman.

N. Gilić