Neki to vole vruće

Neki to vole vruće (Some Like It Hot, 1959), SAD, c/b, 121 min, Mirisch Company, r.: Billy Wilder, sc.: B. Wilder, I. A. L. Diamond, df.: Charles Lang Jr., glazba: Adolph Deutsch, ul.: Marilyn Monroe (Sugar Kane Kowalczyk), Jack Lemmon (Jerry/Daphne), Tony Curtis (Joe/Josephine), George Raft (Spats Colombo), Joe E. Brown (Osgood Fielding III.), Pat O’Brian (inspektor Mulligan), Nehemiah Persoff (Bonaparte), Joan Shawlee (Sweet Sue), Billy Gray (Sig Poliakoff).

Dva nezaposlena glazbenika, Joe i Jerry, na Valentinovo 1929. slučajno svjedoče gangsterskom obračunu (slavni masakr na Valentinovo). Da bi izbjegli mafijaškom šefu Spatsu Colombu, čiji su ljudi pobili pripadnike suparničke bande, njih se dvojica preruše u žene i s lažnim imenima, kao Josephine i Daphne, postanu članice ženske glazb. trupe na putu za Miami. Joe se zaljubi u pjevačicu Sugar Kane te je u Miamiju zavodi prerušavajući se u bogata plejboja, dok se u Daphne zaljubi ostarjeli milijunaš Osgood.

Jedna od najpopularnijih amer. komedija uopće, s antologijskom završnom replikom (»Nitko nije savršen«), vrhunski je primjer Wilderove inovativne razrade svojega omiljenog motiva obmane. Obmanjivanje se zbiva u sferi spolnosti, što redatelju omogućuje razvijanje također omiljenog motiva prerušavanja kao fizičkog korelata i konkretizacije verbalnih obmanjivanja. Transvestitizam je ujedno gl. poticaj razrađenih komičnih situacija (npr. ples Daphne i Osgooda ironično, paralelnom montažom, suprotstavljen scenama Joeova zavođenja Sugar), a prerušavanjem općenito Wilder diskretno upućuje i na elemente apsurda, pa i gubljenja identiteta. Vrsna ritma i glum. interpretacija (filmom je započela Wilderova suradnja sa J. Lemmonom), iznimno duhovitih dijaloga i s nizom ironičnih aluzija – u scenama u kojima glumi plejboja Curtis oponaša C. Granta, dok G. Raft i P. O’Brian parodiraju vlastite uloge iz klas. gangsterskih filmova (pa je film dijelom i parodija tog žanra), film je nagrađen Oscarom za crno-bijelu kostimografiju (Orry-Kelly).

B. Kragić