:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Nesreća (Accident, 1967), Vel. Britanija, boja, 105 min, Royal Avenue Chelsea, r.: Joseph Losey, sc.: Harold Pinter, prema romanu Nicholasa Mosleyja, df.: Gerry Fisher, glazba: John Dankworth, ul.: Dirk Bogarde (Stephen), Stanley Baker (Charley), Michael York (William), Jacqueline Sassard (Anna), Delphine Seyrig (Francesca), Alexander Knox (dekan), Vivien Merchant (Rosalind), Ann Firbank (Laura).

Stephen, sredovječni profesor na Oxfordu, sve se više zanima za mladu australsku studenticu Annu. Kad otkrije da se za nju zanima i student William te da je ona imala ljubavnu vezu s njegovim kolegom Charlyjem, Stephen postaje sve više opsjednut Annom. Nakon jedne zabave na putu prema Stephenovoj kući, William pogine u automobilskoj nesreći koju je skrivila Anna. Spasivši je iz automobila, Stephen se pobrine da se to ne otkrije, ali istodobno prisili Annu na seks.

Kao i prethodni primjer Loseyjeve i Pinterove suradnje → Sluga, i ovaj film, nagrađen specijalnom nagradom u Cannesu, tematizira izdvojenu skupinu – akademsku zajednicu, pri čemu njezini civilizirani oblici ponašanja skrivaju seksualnu žudnju, klasna proturječja i međusobne obmane odn. tenziju između izrečenog i prešućenog, žuđenog i uskraćenog. Vremenski diskontinuitet filma, koji počinje nesrećom, pa se nakon kraćega kronološkog slijeda retrospekcijski vraća u prošlost, na fabularni početak od kojeg događaji ponovno teku kronološki do povratka prvoj sižejnoj liniji, podcrtava Loseyjevu težnju prema distanciranosti od priče. Tomu pridonose i razrađeni formalizam režije te manirističke glum. interpretacije. Narativna složenost nadograđuje analizu destruktivnih poriva motivom stalne prisutnosti prošlosti pa je film i studija prirode svijesti, a i reprezentativno djelo film. modernizma – interakcija sveznajućeg pripovjedača i Stephenove naracije pridonosi uvidu u odraze događaja na protagonistovu svijest te problematizaciji i identiteta pripovjedača, i samog lika Stephena, nijansiranog u različitim pripovjednim razinama, dok je Anna tumačena kao agent destrukcije, odn. jedna u nizu redateljevih likova opasnih, seksualno emancipiranih žena.

B. Kragić