Betonska džungla

Betonska džungla (The Criminal, 1960), Vel. Britanija, c/b, 97 min, Merton Park Studios, r.: Joseph Losey, sc.: Alun Owen, Jimmy Sangster, df.: Robert Krasker, glazba: Johnny Dankworth, ul.: Stanley Baker (Johnny Bannion), Sam Wanamaker (Mike Carter), Margit Saad (Suzanne), Gregoire Aslan (Frank Saffron), Jill Bennett, Patrick Magee.

Otpušten iz zatvora gdje je bio u stalnom sukobu s gl. čuvarom, Johnny Bannion odlučuje, zajedno s Mikeom Carterom, opljačkati kladionicu konjskih utrka, a istodobno se zaljubi u Suzanne. Nakon uspješne pljačke Bannion je međutim izdan i ponovno se nađe u zatvoru. Tamo doznaje da Carter drži Suzanne i, podmitivši Franka Saffrona, uspijeva pobjeći. U pokušaju da spasi Suzanne, Johnny se sukobi s Carterom.

Središnje ostvarenje Loseyjeve brit. faze, prije suradnje s dramatičarem H. Pinterom kao scenaristom, dojmljiva je analiza engl. zatvorskog sustava, ali i karaktera nezavisnoga kriminalca koji nastrada u sukobu s organiziranim kriminalom. Sklon društv. kritici s neomarksističkih pozicija, Losey je u fabuli filma pronašao paralele između rigidnih kodova svijeta kriminala i organizacija krupnoga kapitala odn. između strukura zatvorskog sustava i izvanjskoga svijeta. Takve je tematske preokupacije redatelj iskazao neobuzdanom režijom, s neočekivanim rakursima i pokretima kamere, oštrim svjetlosnim kontrastima te dinamizirajućom montažom, što proizvodi visok stupanj retoričnosti (čemu pridonose i intenzivne glum. interpretacije, osobito ona S. Bakera) koja asocira na Brechtov efekt očuđenja. Film je u tom smislu tumačen kao vrhunski primjer Loseyjeva nastojanja da mizanscenom djeluje na intelekt gledatelja, odn. postigne kritičku distancu umjesto emocionalne identifikacije s likovima. Takav su pristup prvi pozdravili franc. kritičari skupine Mac-Mahon (koji su Loseyja uvrstili među predšasnike film. modernizma), a potom u Engleskoj kritičari časopisa Movie, u kojemu je upozoreno i na Loseyjevo majstorstvo u uporabi dekora kao sredstva konstrukcije značenja.

B. Kragić