Novi kino Raj

Novi kino Raj (Nuovo cinema Paradiso, 1988), Italija/Francuska, boja, 123 min, Cristaldifilm/Les Films Ariane/RAI/TF 1, r. i sc.: Giuseppe Tornatore, df.: Blasco Giurato, glazba: Ennio Morricone, ul.: Phillipe Noiret (Alfredo), Salvatore Cascio (Salvatore kao dječak), Marco Leonardi (Salvatore kao mladić), Jacques Perrin (Salvatore kao čovjek), Brigitte Fossey.

Dječak Salvatore krišom uhodi lokalnoga kinooperatera Alfreda i uvodi se u magiju filma do požara u kinematografu. U drugom dijelu junak je adolescent, a u trećem ugledni film. redatelj koji se, nakon 40 godina, vraća na Siciliju na Alfredov pogreb te, nad uspomenama kinematografa Paradiso rekapitulira odnos prema filmu i zavičaju.

Nostalgični izlet u film. prošlost i na sicilijanski jug, Tornatoreov Novi kino Raj triptih je o tri životna doba junaka Salvatorea. Tornatore je film radio dugo i uz mnogo teškoća, a dovršeno djelo skraćeno je s izvornih 167 na 123 min, pri čemu je treći dio krajnje reduciran. Jednako popularan kod publike i kritike, film je postao najnagrađivanijim ostvarenjem suvremene eur. kinematografije: osvojio je Zlatnu palmu, Eur. film. nagradu, Cesara, nagradu Brit. film. akademije, Zlatni globus i Oscara za film na stranom jeziku. Kombinirajući Morriconeovu glazbu, efektno dizajniranu južnjačku egzotiku i elegičnu apologiju zlatnom razdoblju filma, redatelj je ostvario dopadljiv, povremeno presentimentalan film, koji je u epohi postupnog prevladavanja videa svjesno ciljao na nostalgične osjećaje publike spram ere starih kinematografa. Premda povremeno podcjenjivan, zadržao je kultni status kod mnogobrojnih gledatelja.

J. Pavičić