Obala u magli

traži dalje ...

Obala u magli (Quai des brumes, 1938), Francuska, c/b, 90 min, Grégor Rabinovich, r.: Marcel Carné, sc.: Jacques Prévert, prema romanu Pierrea Mac Orlana, df.: Eugen Schüfftan, Louis Page, sgf.: Alexandre Trauner, glazba: Maurice Jaubert, ul.: Jean Gabin (Jean), Michčle Morgan (Nelly), Michel Simon (Zabel), Pierre Brasseur (Lucien), Robert Le Vigan (Michel).

Jean, dezerter iz franc. kolonijalne vojske, dolazi u Le Havre gdje u lučkom bistrou susreće Nelly i njezina prijetvornog skrbnika Zabela. Nelly i Jean se zaljubljuju, iako se ona sviđa i vođi lokalnih gangstera Lucienu. Nakon što Zabel pokuša silovati Nelly, Jean ga ubije. U bijegu prema brodu na koji se trebao ukrcati, Lucien ga ubije.

Reprezentativno ostvarenje poetskoga realizma izazvalo je podijeljene reakcije: S. de Beauvoir se poslije prisjećala da je to bio jedan od rijetkih onodobnih franc. filmova koje su ona i J. P. Sartre cijenili, hvaleći posebice pesimistično ozračje koje prožima film, dok su komunistima bliski intelektualci, među kojima je tada bio i J. Renoir, film nazivali fašističkim, zamjerajući mu nedostatak poticaja društv. akciji; zanimljivo je da je jedan od dužnosnika tzv. višijevske Francuske 1940. izjavio da je Obala u magli jedan od razloga franc. ratnog poraza. Temeljne ideje fatalizma i podijeljenosti svijeta na dobro i zlo razvidne su u turobnu ugođaju okoliša i rezignaciji koja prožima protagoniste (usprkos njihovoj želji za bijegom od stvarnosti). Spoj realist. i poetskih elemenata očituje se karakterizacijom likova, u kojoj negativci imaju malograđanske značajke nasuprot simbolički ocrtanim protagonistima (emocionalno skladna međuigra J. Gabina i M. Morgan čini realističnom tipiziranost njihovih karaktera) i epizodistima (slikar koji filozofira i počinja samoubojstvo, ekscentrični vlasnik bistroa, skitnica) te formalnim aspektima. Fotografija mekoga fokusa dojmljivo dočarava maglu i naglašava poetičnost, dekor spaja realist. elemente (interijer bistroa, tijesne ulice, dokovi) i fantastične obrise, dojmu beznađa pridonosi i efektna uporaba zvuka (brodske sirene), a jedinstvo vremena, mjesta i radnja, očitujući utjecaj Kammerspiela, ujedno upućuje na strukturu klasicističke tragedije.

B. Kragić

ilustracija
OBALA U MAGLI, M. Carné (Jean Gabin i Michèle Morgan)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Obala u magli. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1259>.