Obiteljska kronika

Obiteljska kronika (Cronaca familiare, 1962), Italija, boja, 120 min, Titanus, r.: Valerio Zurlini, sc.: V. Zurlini, Mario Missiroli, Vasco Pratolini, prema romanu V. Pratolinija, df.: Giuseppe Rotunno, glazba: G. Petrassi, ul.: Marcello Mastroianni (Enrico), Jacques Perrin (Lorenzo/Dino), Valeria Ciangottini (Enzia), Salvo Randone (Sarocchi), Sylvie (baka).

Mladi novinar Enrico saznaje za smrt brata Dina te se prisjeća prošlosti. Nakon što su ostali bez roditelja, Dina je usvojio Sarocchi, majordom jednoga engl. plemića. Razdvojeni, susreću se tek desetak godina poslije. Dino, kojemu je Sarocchi promijenio ime u Lorenzo, ne sjeća se zajedničkog djetinjstva. Enrico mu pomaže, ali ih rat ponovno razdvaja. Nakon rata Dino oboli.

Nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji, ova ekranizacija autobiografskog romana V. Pratolinija vjerno slijedi fabulu predloška kojeg ujedno figuralno rekonstruira. Suptilna i psihološki precizna analiza odnosa dvoje braće koji otkrivaju međusobne sličnosti, ali i vlastite posebnosti, predstavljena je serijom retrospekcija (s Enricom kao naratorom) koje naglašavaju okrenutost prošlosti. Elegični duh izvornika i Zurlinijev egzistencijalni pesimizam vizualizirani su rafiniranim eksterijerima opustjele jesenje Firence kao izravnim (kompozicijski i koloristički) citatima slika O. Rosaija. Takvi »ispražnjeni« kadrovi, emocionalno sustegnute interpretacije, i dramatska uporaba boje naglašavaju protežne motive melankolije i kasnog prepoznavanja braće kao i predosjećaj neumitnosti tragičnog završetka.

B. Kragić