:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Odvratnost (Repulsion, 1965), Vel. Britanija, c/b, 105 min, Compton Films, r.: Roman Polanski, sc.: R. Polanski, Gérard Brach i David Stone, df.: Gilbert Taylor, glazba: Chico Hamilton, ul.: Catherine Deneuve (Carole Ledoux), Ian Hendry (Michael), John Fraser (Colin), Yvonne Furneaux (Hélène Ledoux), Patrick Wymark (kućevlasnik), Renée Houston (gđica Balch), Imogen Graham (manikirka), Roman Polanski (svirač).

Plaha, povučena i seksualno nesigurna Belgijanka Carole živi s ekstrovertiranom sestrom Hélène u Londonu, radeći u salonu za manikiranje. Kad Hélène ode na ljetovanje, Carole, prepuštena svojim traumama i strahovima, tone u ubilačko ludilo.

Uvodni kadar ekstremno krupnog plana Caroleina lica upućuje da je čitav film fokaliziran kroz njezinu svijest, onemogućujući omjeravanje prikazanog s pretpostavljenim »stvarnim« stanjem, premda prvi dio sadrži prividno realist. prikaz zbilje, ugl. prizorima svakodnevne rutine. Kako pokazuju njezina zabrinuta pitanja, Carole naslućuje da joj jedino sestrina posve oprečna narav omogućuje da održava labilnu psihol. ravnotežu. Nakon što Hélène ode, njezina percepcija okoline i sebe same postaje potpuno podređena projekcijama patoloških strahova i trauma. Kako se granica razuma i ludila, stvarnosti i zamišljaja, izvanjskog i unutarnjeg, tijekom čitavog filma povlači isključivo u Caroleinoj svijesti, vizualizirana njezinim opsesivnim promatranjem raznih pukotina, kao središnji se interes filma postavlja mogućnost razuma da procijeni vlastito tumačenje percipiranoga. Dok je štiti sestrina komplementarna ekstrovertiranost, Carole uspijeva izbjegavati poglede drugih kao i usmjeravanje vlastitog pogleda na njih; prisiljena da se suoči sama sa sobom, provodi dane zaključana u stanu, ne ide na posao, ne mijenja odjeću, ne jede, a stanje njezina uma metaforički predočuje oguljeni zec koji trune na stolu. Trajna nelagoda i paničan osjećaj ugroženosti od promatranja dovode do zvučnih, prostornih i perceptivnih iskrivljenja, koja međutim upitnim čine vjerodostojnost ranijih »normalnih« prizora. Perceptivno preoblikovanje svih elemenata okoline u prijetnju, pretvaranjem uobičajenih zvukova i načina viđenja u oblike agresije, potkopava jasno razlikovanje nadrealist. prikaza psihol. poremećaja od realist. modusa predočavanja zbilje, tvoreći film. viziju psihol. nadstvarnosti, na koju upućuje citat filma → Ljepotica i zvijer (prizor ruku koje izlaze iz zidova), kao i uznemirujuća glazba. Majstorskim montažnim ritmom, krupnim planovima i virtuoznim kretanjem kamere u skučenim prostorima, Polanski oblikuje vizualni ekvivalent svijesti koja pokušava naći ravnotežu.

T. Brlek