Okupacija u 26 slika

Okupacija u 26 slika (1978), Hrvatska, boja, 116 min, Jadran film/Croatia film, r.: Lordan Zafranović, sc.: L. Zafranović, Mirko Kovač, df.: Karpo Aćimović-Godina, glazba: Alfi Kabiljo, ul.: Frano Lasić (Niko), Milan Štrljić (Toni), Boris Kralj (Baldo), Tanja Poberžnik (Ane), Stevo Žigon (Hubička), Ivan Klemenčić (Miho), Gordana Parlov (Mare), Rade Marković (Mihin otac), Milan Erak (Maras), Zvonko Lepetić (Gavran), Tanja Bošković (Pina).

Dubrovnik, 1941. Idiličan život trojice mladih prijatelja, Hrvata Nike, Talijana Tonija i Židova Mihe, grubo prekida rat i uspostava ustaške vlasti. Toni, koji je zaručen za Nikinu sestru Ane, postaje crnokošuljaš, dok se Niko i njegov otac, kapetan Baldo, priključuju pokretu otpora.

Stilski rafiniranim iskazom, L. Zafranović uobličuje svoju stalnu temu individualnog i kolektivnog zla, usredotočivši se ovaj put na represiju hrv. i tal. fašista, uprizorenu u naturalističko-grotesknom ključu, s vrhuncem u glasovitoj sekvenci pokolja u autobusu. Groteskno-karnevaleskni pristup očituje se i u tretmanu seksualnosti, a supostavlja mu se gracilna tjelesnost protagonista. Intrigantno naviještena razrada likova i njihovih odnosa (napose erotskog trokuta s incestuoznim implikacijama Niko – Ane – Toni, te klasno-rodnog obrata u odnosu Niko – Mare) ostaje neostvarena, a ambiciozan pokušaj oslikavanja sveobuhvatne društv. freske s patriotskim građ. slojem u prvom planu (tematska inovacija u tadašnjem jugosl. filmu) tek je djelomično uspio. Narativno-dramaturški konfuzan, stilski i ugođajno dojmljiv, film je izazvao velike estetsko-polit. kontroverze; nagrađen je Velikom zlatnom arenom u Puli i prikazan u natjecateljskom programu festivala u Cannesu.

D. Radić