:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Orao (1990), Hrvatska, boja, 92 min, Marjan film/Color 2000, r.: Zoran Tadić, sc.: Pavao Pavličić, prema vlastitom romanu Umjetni orao, df.: Goran Trbuljak, glazba: Darko Rundek, montaža: Vladimir Kleščić, ul.: Ivica Vidović (Krešo), Zdenko Jelčić (Milan), Vlatko Dulić (Vlado), Božidar Orešković (Dražen), Gordana Gadžić (Zlatka Orlak), Fabijan Šovagović (Krištofić), Ksenija Pajić (Branka), Ljiljana Bogojević (Zdravka), Renata Jurković (Mirjana), Iva Marjanović (Jasna).

Četvorica prijatelja – Vlado, Milan, Krešo i Dražen – bivši članovi veslačkog četverca kreću u istraživanje smrti svojeg prijatelja Radovana Orlaka-Orla, njihova kormilara iz mladosti. No, svaki od njih, neovisno od drugih i njihova znanja, vodi i samostalnu istragu i svaki od njih saznaje ne samo neke tajne iz Orlova života, već i tajne koje kriju ostala trojica. Orao je počinio samoubojstvo, ali je te noći na terasi netko bio s njim i to netko od bivših veslača.

Karakterističan Tadićev triler s naglašenim detekcijskim, ali i socijalno-kritičkim komponentama te dojmljivim promjenama pripovjedne perspektive: tijekom filma ona se premješta od jednog do drugog lika što podvlači i njihova izvanprizorna naracija. Na vizualnoj razini film atmosfere – predgrađa, sirotinjskih kafića, tamnih prostora i prigušena osvjetljenja, montažno-ritmički je ujednačen i gotovo bez glazbe koju zamjenjuje nekonvencionalna, ali vrlo funkcionalna uporaba udaraljki i zv. efekata.

D. Marković