:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Pačja juha (Duck Soup, 1933), SAD, c/b, 70 min, Paramount, r.: Leo McCarey, sc.: Bert Kalmar, Harry Ruby, Arthur Sheekman, Nat Perrin, df.: Henry Sharp, glazba: Bert Kalmar, H. Ruby, ul.: Groucho Marx (Rufus T. Firefly), Chico Marx (Chicolini), Harpo Marx (Pinky), Zeppo Marx (Roland), Margaret Dumont (gospođa Teasdale), Louis Calhern (Trentino), Raquel Torres (Vera Marcal), Edgar Kennedy (prodavač limunade).

Bogata udovica gospođa Teasdale odlučuje donirati 20 milijuna dolara državici Freedoniji, koja je na rubu bankrota, ali samo pod uvjetom da svu vlast dobije Rufus T. Firefly. Postavši vođa Freedonije, sarkastični Firefly svojim nekonvencionalnim metodama izaziva brojne nesporazume, a istodobno se sukobljava s ambasadorom susjedne Sylvanije Trentinom oko naklonosti gospođe Teasdale. Trentino u Sylvaniju šalje i svoje uhode Chicolinija i Pinkyja.

Vrhunski primjer anarhističkih komedija braće Marx, film je nazivan i »apsurdističkim esejom o politici i ratu usporedivim s djelima Becketta i Ionesca«. Njihov posljednji film za studio Paramount, ujedno je i posljednji u kojemu sve scene izravno uključuju barem jednog od njih trojice (Zeppo je bio tek sporedni lik), dakle bez romantičnog podzapleta, te je njihov jedini film bez solističkih glazb. nastupa Chica na klaviru i Harpa na harfi. Kolaps društv. poretka kao središnji sadržajni interes filma uobličen je nizom situacijskih i verbalnih izrugivanja institucijama, ponajprije Grouchovim ironičnim replikama, uvredama i insinuacijama, ponašanjem trojice protagonista koji se nimalo ne obaziru na društv. konvencije, a također i epizodičnom, gotovo atomiziranom narativnom strukturom koja minorizira važnost fabule, rabi ironične citate i pastiše (glazb. točka »Freedonia’s Going to War« parodira stil mjuzikala B. Berkeleyja i kombinira aluzije na patriotske zborske pjesme, gospel i pučke izvedbe) te autoreferencijalne i metafilm. postupke (Grouchovo obraćanje kameri, završna sekvenca). Satira totalitarizma nadopunjena je izrazito ikonoklastičnim odnosom prema motivima iz amer. povijesti i politike, a osim niza primjera Grouchova iznimnog osjećaja za verbalni humor, film sadržava i dvije antologijske razrade vizualnih gegova: scenu međusobne zamjene šešira Chica, Harpa i lika E. Kennedyja te čeverominutnu scenu u kojoj Groucho i Harpo, prerušen u Groucha, oponašaju jedan drugog, dok u vrhunskoj eskalaciji anarhističkih poriva s implikacijama potpunog rasapa identiteta u scenu ne uđe i Chico, također prerušen u Groucha.

B. Kragić