:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Paik, Nam June, korejski multimedijalni umjetnik (Seul, 1932 - Miami Beach, 2006). Napustivši domovinu za Korejskog rata, često se selio. Studirao glazbu, povijest umjetnosti i filozofiju u Tokiju, povijest glazbe u Münchenu i kompoziciju u Freiburgu, a 1964. iz Europe odlazi u New York. Pod snažnim utjecajem glazb. eksperimenata J. Cagea i neodadaističkog pokreta Fluxus, od poč. 1960-ih izvodi glazbene i videoperformanse (najčešće u suradnji sa Charlotte Moorman, npr. Opera Sextronique, 1967; TV Cello, 1971) te eksperimentira na području filma (fluksusovski projekt Zen for Film, 1962–64 – projekcija »gole« film. vrpce bez slike i tona). S uvjerenjem da umjetnost treba što više približiti svakodnevnom životu, te da će »katodna cijev zamijeniti slikarsko platno«, već 1963. postavlja prvu izložbu (skulpturu) s televizorima, a 1966. prve instalacije s monitorima – dekonstruirajući jezik, sadržaj i tehnologiju televizije. Tada snima i prve videovrpce, a 1969–70., zajedno sa S. Abe, konstruira videosintesajzer koji će revolucionirati elektroničko oblikovanje slike. Prožeta ironijom, intertekstualnim i interkulturalnim referencama, zanimanjem za pop-kulturu i globalnu komunikaciju, strukturalno kolažna i tehnološki inovativna, Paikova videoumjetnost intenzivno se razvija od 1970-ih (Global Grooves, 1973) kao produžetak njegove umj. prakse, a 1980-ih eksperimentira i satelitskim tehnologijama prijenosa. Surađivao je s raznim avangardnim umjetnicima (J. Beuys, A. Ginsberg, M. Cunningham).

D. Nenadić