Paisà

Paisà (1946), Italija, c/b, 126 min, Film Internazionali/Capitani Film, r.: Roberto Rossellini, sc.: R. Rossellini, Federico Fellini, prema pričama Victora Hainesa, Marcella Paglieroa, Sergia Amideija, Klausa Manna, Vasca Pratolinija, R. Rossellinija i F. Fellinija, df.: Otello Martelli, glazba: Renzo Rossellini, ul.: Carmela Sazio (Carmela), Robert Van Loon (Joe), Carlo Piscane (seljak), Dotts M. Johnson (Joe), Alfonisino Pasca (Pasquale), Maria Michi (Francesca), Gar Moore (Fred), Harriet White (Harriet), Renzo Avanzo (Massimo), Gigi Gori (partizan), Bill Tubs (Bill Martin), Dale Edmonds (Dale), Achille Siviero (Cigolani).

Omnibus od 6 epizoda. U prvoj mlada Sicilijanka Carmela vodi amer. vojnu patrolu 1943., ali pohod završava tragično po nju i amer. vojnika Joea. U drugoj, u oslobođenom Napulju, dječak Pasquale ukrade čizme amer. vojniku Joeu. Vojnik pronađe dječaka, ali ga ne kazni jer vidi u kakvim uvjetima živi. U trećoj amer. vojnik Fred prisjeća se u bordelu mlade Talijanke Francesce, koju je upoznao pri oslobađanju Rima 6 mjeseci ranije. Francesca je sada prostitutka, ali Fred je ne prepoznaje. U četvrtoj epizodi amer. bolničarka Harriet pokušava doći do partizanskog vođe Guida, svoje nekadašnje ljubavi. U petoj, u samostanu u sjev. Italiji, susreću se franjevci i tri amer. vojna svećenika – katolik, protestant i židov. U šestoj epizodi amer. časnik za vezu Dale sudjeluje u borbama tal. partizana i Nijemaca u dolini Poa u jesen 1944.

Neorealist. remek-djelo R. Rossellinija rabi konvencije ratnog dok. filma (pa i stvarne snimke film. novosti) za fragmentarni prikaz razdoblja od savezničkog iskrcavanja na Siciliji 1943. do borbi u dolini Poa poč. 1945. Rossellini, međutim, nadilazi preokupaciju isključivo realist. ocrtavanjem događaja i ono mu služi kao pozadina prikaza susreta i sraza dviju kultura, talijanske i američke. Na to upućuje već sam naslov – iskrivljeni amer. naziv za tal. riječ paese (zemlja), dok epizodična struktura omogućava stupnjevanje gl. teme. Tako prva epizoda tragičnim završetkom, zasnovanim na jezičnom i situacijskom nerazumijevanju, upućuje na male mogućnosti međusobnog otvaranja, u drugoj Rossellini miješa ironične i komične tonove te upozorava na problematičan odnos predstavljanja, odn. fikcije i njezina tumačenja (pijani amer. vojnik zamijeni kazalište lutaka za zbilju) da bi prikazom percepcije ljudskog siromaštva i stradanja naznačio mogućnost međukulturalnog razumijevanja. Treća epizoda ponovno naglašava nemogućnost komunikacije, kroz motiv neprepoznavanja, ugođaj melankolije i odmak od neorealist. metoda uporabom retrospekcije kao naglašeno fikcionalnog postupka kojim redatelj pokazuje iluzornost nadanja i optimizma dominantnih nakon vojne pobjede. I četvrta epizoda prikazuje neuspjeh u pokušaju nadvladavanja kult. razlika, koje, prikazom razlika između isposničkih redovnika i njihovih amer. gostiju naglašava i peta epizoda, iako, prihvaćanjem čina vjere, ujedno najavljuje daljnje redateljeve moralističke filmove. Posljednja epizoda, usprkos tragičnom završetku, predstavlja protagonista (Amerikanca) koji umire zbog zalaganja za tal. suborce, čime Rossellini u potpunosti razvija moralističke implikacije kršć. univerzalizma.

B. Kragić