Patton

traži dalje ...

Patton (1970), SAD, boja, 170 min, 20th Century-Fox, pr.: Frank McCarthy, r.: Franklin J. Schaffner, sc.: Francis Ford Coppola, Edmund H. North, s izvorom u biografijama Patton: iskušenje i trijumf Ladislasa Faraga i Vojnikova priča Omara N. Bradleyja, df.: Fred Koenekamp, glazba: Jerry Goldsmith, ul.: George C. Scott (general George S. Patton Jr.), Karl Malden (general Omar N. Bradley), Michael Bates (feldmaršal Bernard Law Montgomery), Stephen Young (kapetan Hansen), Michael Strong (general Carver), James Edwards (narednik Meeks), Karl Michael Vogler (feldmaršal Erwin Rommel), Frank Latimore (pukovnik Davenport).

God. 1943. general Patton preuzima zapovjedništvo nad amer. snagama u Sjev. Africi. Potom odlazi na Siciliju, gdje niže nove pobjede, ali zbog neposluha, sukoba sa saveznicima te šamaranja istraumatiziranog vojnika gubi zapovjedništvo i propušta desant na Normandiju. Ponovno ga zovu za završni napad na Njemačku, no nakon novih nepromišljenih izjava i postupaka smijenjen je i s položaja zapovjednika okupacijskih snaga.

Ratni biografski film o kontroverznom amer. vojskovođi, snimljen na vrhuncu prosvjeda protiv Vijetnamskog rata, bio je među najgledanijim filmovima godine, iako su ga jedni vidjeli kao glorifikaciju militarističke etike personificirane u Pattonu, a drugi kao ironičan portret luđaka. Takvu širinu interpretacija omogućili su Schaffner (1920–1989) i scenaristi koji su dosljedno prikazali kompleksnost Pattonova karaktera, počevši naglašeno retorički snimljenim višeminutnim proratnim govorom ispred divovske amer. zastave, potom razvojem radnje bez podzapleta i zanimljivijih sporednih likova vojnika (donekle se izdvaja jedino taktični general Bradley) i personaliziranih ratnih scena. Dojam počiva ponaprije na Scottovoj sugestivnoj interpretaciji arogantnog, impulzivnog, egocentričnog i ekscentričnog vojnog fanatika koji je vjerovao u reinkarnaciju i sudbinsku predodređenost, volio rat i inspirirao ljude na herojske činove, a potom ih žrtvovao bez razmišljanja. Perfekcionist Scott osvojio je Oscara za gl. ulogu (koji je odbio primiti), a Patton je nagrađen i za najbolji film, režiju, izvornu priču i scenarij, scenografiju (Urie McCleary, Gil Parrondo, Antonio Mateos, Pierre-Louis Thévenet), montažu (Hugh S. Fowler) i zvuk (Douglas Williams, Don Bassman).

D. Primorac

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Patton. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1344>.