Peckinpah, Sam

Peckinpah, Sam, amer. redatelj i scenarist (Fresno, 1925 – Inglewood, 1984). Za II. svj. rata marinac, nakon rata studirao dramu na Sveučilištu Južne Kalifornije. Film. karijeru počinje kao pomoćnik redatelja D. Siegela, potom je tv scenarist i redatelj (npr. epizode serija Dim baruta, Klondike). Film. prvijenac mu je vestern Kobni suputnici (1961), slijede → Pucnji poslijepodne, sa J. McCreom i R. Scottom u ulogama ostarjelih revolveraša. U njemu anticipira sve trajne autorske interese: vestern kao žanr ključan za amer. kult. identitet i njemu matični koncept granice (frontier), a u vremenu krize i žanra i toga koncepta, opsesiju prikazom nasilja, paradoksalno spojenu sa sentimentalnom tematizacijom prijateljstva i odanosti, film. naraciju s izrazitim simboličkim potencijalom, koja je uvijek i komentar na autorsku poziciju redatelja i glumca, odn. žanra. Slijedi Bojnik Dundee (1965), s pričom iz vremena Amer. građ. rata; procijenivši da je film predug i zamršen, producenti su ga radikalno skratili, što je dovelo do prvoga u nizu Peckinpahovih sukoba s velikim studijima, koji će mu također obilježiti karijeru. Uspjeh → Divlje horde, vesterna kojim opet dominira banda ostarjelih odmetnika, svrstao ga je među najeminentnije amer. redatelje, a prikaz nasilja u kombinaciji usporenog pokreta i majstorski orkestrirane montaže uskoro se prometnuo u normativni postupak za prikaz nasilja na filmu. Nakon serije filmova u kojima donekle repozicionira nosive interese svojih ranih vesterna – redukcijom nasilja (Balada o Cableu Hogueu, 1970) ili premještanjem žanra i fabule u drugi pov. ili kult. okvir (Psi od slame, 1971; → Šampion rodea; Bijeg, 1972), 1973. snima Pata Garretta i Billyja the Kida, sa J. Coburnom i K. Kristoffersonom, uz sugestivnu glazbu Boba Dylana. U njemu iznova prepleće temeljne interese – žanr vesterna, prikaz nasilja, pripovijedanje o prijateljstvu kao srazu sentimentalnosti i izdaje – no ovaj put i kao komentar na slom kontrakulture i polit. aktivizma 1960-ih u SAD-u. Posljednje mu je značajnije ostvarenje Donesite mi glavu Alfreda Garcije (1974). Snažno je utjecao na amer. redatelje 1970-ih, a njegovi revizionistički vesterni temeljni su prinosi stalnih pokušaja preporoda žanra od pol. 1960-ih dalje. Ostali filmovi: Elita ubojica (1975), Željezni križ (1977), Konvoj (1978), Ostermanov vikend (1983).

T. Jukić