Filmski leksikon
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Pet lakih komada (Five Easy Pieces, 1970), SAD, boja, 96 min, BBS/Columbia/Raybert, r.: Bob Rafelson, sc.: Carole Eastman, B. Rafelson, df.: László Kovács, glazba: Johann Sebastian Bach, Frédéric Chopin, Wolfgang Amadeus Mozart, ul.: Jack Nicholson (Robert Eroica Dupea), Karen Black (Rayette Dipesto), Lois Smith (Partita Dupea), Susan Anspach (Catherine Van Oost), Billy Green Bush (Elton), Fannie Flagg (Stoney), Sally Struthers (Betty), Ralph Waite (Carl Fidelio Dupea), William Challee (Nicholas Dupea).

Napustivši pijanističku karijeru, Robert Dupea radi na naftnim poljima i održava vezu s konobaricom Rayette. Tijekom slučajna susreta sa sestrom, također pijanisticom, saznaje da mu je otac ozbiljno bolestan, te odlučuje posjetiti obitelj. S trudnom Rayette kreće na obiteljsko imanje na otoku na sjeverozapadu SAD-a. Ondje započinje vezu s Catherine, bratovom učenicom i potencijalnom zaručnicom, te se sukobljuje s obitelji koja odbija prihvatiti njegovu odluku o prekidu glazb. karijere.

Rafelsonovu dramu, inače naslovljenu prema glazb. vježbenici, R. Ebert opisuje kao spoj osobnoga filma J. Cassavetesa i nezavisnoga filma čija je poetika dominirala amer. kinematografijom 1970-ih, te kao film kojim se Rafelson legitimirao kao predvodnik amer. novog vala. Scenarij naglašeno odbacuje kriterij fabularne napetosti kao strukturne dominante, dopuštajući filmu da se razvija kao načelno nezaključiva studija karaktera: film završava indikativno dugim kadrom koji prikazuje protagonista u bijegu od svih odnosa koji su ga vezivali u priču, ali i iz samoga film. okvira, čime se višestruko pozicionira kao outsider. Posljedica je takva postupka da fragmenti dijaloga, fabularne digresije, glazba i vizualnost dominiraju nad cjelinom priče, što zauzvrat pridonosi i ukidanju opozicije između gl. i epizodnih likova. J. Nicholson se ulogom Dupeje profilirao kao ikona otuđena antijunaka i zvijezda amer. filma 1970-ih. Film je nominiran za Oscara za najbolji film, izvorni scenarij, gl. mušku i sporednu žensku ulogu (K. Black).

T. Jukić