Peter Ibbetson

Peter Ibbetson (1935), SAD, c/b, 85 min, Paramount, r.: Henry Hathaway, sc.: Vincent Lawrence, Waldemar Young, Constance Collier, John Meehan, Edwin Justus Mayer, prema romanu Georgea du Mauriera, df.: Charles Lang, Gordon Jennings, glazba.: Ernst Toch, ul.: Gary Cooper (Peter Ibbetson), Ann Harding (Mary, vojvotkinja od Towersa), John Halliday (vojvoda od Towersa), Ida Lupino (Agnes), Douglas Dumbrille (pukovnik Forsythe), Virginia Weidler (Mimsey), Dickie Moore (Gogo).

Dvoje djece žive u Parizu pol. XIX. st. i zaklinju se na vječnu ljubav. Nakon smrti dječakove majke, on biva odveden u Englesku gdje mijenja ime. Odrastavši, postaje uspješan arhitekt te u Mary prepoznaje ljubav iz djetinjstva. Njezina supruga obuzima ljubomora. Peter biva optužen za njegovo ubojstvo.

H. Hathaway se poput niza drugih red. profesionalaca klasičnog Hollywooda tijekom svoje karijere znao prikloniti različitim produkcijskim uvjetima i modama pa se stoga neskrivena romantičnost i sanjarsko-nadrealni elementi filma nužno sagledavaju u kontekstu idealističke fantazije, odn. teme bijega od ekonomske krize. Doživljaj filma kao sna čini djelo podjednako stilski osebujnim, ali i srodnim uobičajenim žanrovskim ostvarenjima razdoblja – poput glazbenih filmova soc. predznaka ili anarhoidnih i screwball-komedija. Film je primjer holivudske sklonosti stilskim rizicima, postojanoj, ali ne i prevladavajućoj smjernici amer. film. industrije. Omiljen među poklonicima nadrealizma, ponajprije zbog estetske samostalnosti prizora junakovih snoviđenja i dosljednog naglašavanja romantičarskog motiva tzv. lude ljubavi, film se današnjem gledateljstvu može činiti emotivno dohvatljivim jer je univerzalno idealiziranje ljubavi u filmu srodno holivudskim tendencijama na prijelazu XX. i XXI. st.

S. Zečević