Piano

Piano (1993), Australija/Novi Zeland/Francuska, boja, 121 min, Australian Film Commission/CiBy 2000, r. i sc.: Jane Campion, df.: Stuart Dryburgh, glazba: Michael Nyman, ul.: Holly Hunter (Ada McGrath), Sam Neill (Stewart), Harvey Keitel (George Baines), Anna Paquin (Flora), Genevieve Lemon (Nessie), Kerry Walker (teta Morag).

Na Novi Zeland iz viktorijanske Škotske stiže nijema Ada McGrath s kćeri Florom, radi ugovorena braka s kolonistom Stewartom. Kako put od obale do sela vodi kroz nepristupačan teritorij, Stewart odbija ponijeti Adin najdragocjeniji teret, klavir. Klavir će prenijeti Baines, nepismeni kolonist koji se otuđio od imigrantske zajednice i zbližio sa starosjediocima. Zaljubivši se u Adu, Baines će od njezina muža kupiti klavir za komad zemlje i ugovoriti da ga ona podučava sviranju. Kad poduka preraste u strastvenu ljubavnu vezu, muž Adu kažnjava izolacijom od klavira i Bainesa, te joj odreže prst, da više ne može svirati.

Tematizirajući žensko iskustvo iz kolonijalne povijesti Novog Zelanda, film se umrežuje u dominantne interese kulture 1990-ih: otvara se feminističkoj analizi; preispituje status i upotrebnu vrijednost povijesti; prokazuje brit. kolonijalnu politiku. Žanrovski najbliži melodrami, film svoju temeljnu prikazivačku strategiju razvija iz fabularnog detalja: kako je središnja pripovjedačica nijema, njezina je pripovijest moguća samo kao komentar, začudan glas uma, izdvojen iz film. slike, te montiran kao njezin kontrapunkt. Time se oslobađa mogućnost prikaza nepripitomivosti novozelandskog pejsaža, kao prijetećega nijemog prostora koji se opire brit. običajima (posebno u prvom dijelu filma dominiraju totali u kojima se ljudske figure doimaju izgubljenima). Slično je i s glazbom: kao što je klavir središnja figura priče, koja omogućuje razvoj odnosa među likovima, sugestivna glazba M. Nymana stavlja u odnos izmješteni pripovjedni glas i nijemost slike (pejsaž, vizualni prikaz tijela). Film je nagrađen Oscarima za originalni scenarij, glavnu i sporednu žensku ulogu (Hunter i Paquin), te Zlatnom palmom i nagradom za žensku ulogu (H. Hunter) u Cannesu.

T. Jukić