Blago gospodina Arnea

Blago gospodina Arnea (Herr Arnes Pengar, 1919), Švedska, c/b, 81 min, nijemi, Svenska Biografteatren, r.: Mauritz Stiller, sc.: M. Stiller i Gustaf Molander, prema romanu Selme Lagerlöf, df.: Julius Jaenzon, Gustaf Boge, sgf.: Harry Dahlström, ul.: Hjalmar Selander (Arne), Concordia Selander (njegova žena), Richard Lund (Archie), Eric Stocklassa (Philip), Bror Berger (Donald), Mary Johnson (Elsalill), Axel Nilsson (Torarin), Wanda Rothgardt (Berghild).

U Švedskoj u XVI. st. škotski pirati Archie, Donald i Philip bježe iz zatvora. Na putu prema obali opljačkaju i ubiju bogata farmera. Dok čekaju da se led otopi kako bi mogli brodom pobjeći u Škotsku, u luku dolazi Arneova kći Elsalill, koja se, ne znajući za očevu sudbinu, zaljubi u Archieja.

Remek-djelo M. Stillera kombinira detaljnu scenografiju i kostime, lirski prikaz krajolika i dojmljive glum. kreacije (osobito M. Johnson). Zaokupljen ponajprije lik. efektima, Stiller rabi vizualne lajtmotive romantične fabule (snijeg koji naglašava čistoću osjećaja junakinje i pridonosi dojmu nadrealnosti ugođaja, brod okovan ledom kao simbol ljudske ograničenosti, i more kao simbol nadmoći prirode), oštre kontraste svjetla i sjene i dinamičnu montažu kojom naglašava napetost, npr. u sceni paleža Arneove kuće, a među prvima uopće rabi i panorame. Formalna razrađenost filma osobito je vidljiva u dvama završnim prizorima: dinamičnoj sceni u kojoj se Archie pokušava probiti kroz kordon potjere služeći se djevojkom kao štitom, i završnoj sceni pogrebne procesije po snijegu koja je ekspresionističkom kompozicijom i kontrastom bijelog i crnog znatno utjecala na slične prizore u filmovima F. Langa → Nibelunzi, S. M. Ejzenštejna → Ivan Grozni I. i O. Wellesa → Otelo.

G. Molander je 1955. režirao istoimeni zv. remake filma.

B. Kragić