:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Pohlepa (Greed, 1924), SAD, c/b, oko 140 min, Goldwyn Pictures/MGM, r.: Erich von Stroheim, sc.: E. von Stroheim, June Mathis prema romanu McTeague Franka Norrisa, df.: William H. Daniels, Ben F. Reynolds, sgf.: Richard Day, E. von Stroheim, montaža: Frank Hull (prva verzija), Rex Ingram (skraćena trosatna verzija), Joseph Farnham, June Mathis (distribucijska verzija), ul.: Gibson Gowland (McTeague), Zasu Pitts (Trina), Jean Hersholt (Marcus Schouler), Jack Curtis (McTeague Sr.), Chester Conklin (Trinin otac), Sylvia Aston (Trinina majka).

Bivši rudar McTeague postaje zubar u San Franciscu i vjenča se s krhkom Trinom. Ona dobiva zgoditak na lutriji i postaje opsjednuta novcem i zlatnicima s kojima spava. Saznavši da se obogatila, njezin bivši prosac Marcus podiže tužbu protiv McTeaguea jer radi bez zubarske svjedožbe. McTeague gubi radnu dozvolu i prihode.

Opsjednut težnjom za autentičnošću, von Stroheim je u naturalističkom romanu F. Norrisa, kao i u samomu buntovnom autoru, vidio vlastitu težnju da društvo koje ga okružuje beskompromisno suoči s njegovom brutalnom prirodom. Suprotstavljena griffitovskom sentimentalizmu, ali i glamuroznom eskapističkom duhu »ludih dvadesetih«, Pohlepa, gotovo u cijelosti snimana na stvarnim lokacijama, pruža oporu i turobnu sliku egzistencije kroz prikaz pripadnika nižih klasa (tradicionalno nepopularna tema u holivudskoj kinematografiji). Protagonisti su žrtve vlastite primitivne i patološke prirode te spleta okolnosti, pri čemu redatelj nastoji, podrobnijim narativnim izlaganjem, slojevitije postaviti likove: McTeague je sirov i nasilan čovjek koji ipak posjeduje crtu tankoćutnosti (nježnost prema ptičicama, pa i prema Trini), Trina je patološki vezana za novac, ali posljedica je to i njezina ranijeg siromaštva te braka bez ljubavi, dok Marcus ispod prijazne vanjštine licemjerno krije mržnju. Antologijske su scene McTeagueova omamljivanja Trine na zubarskoj stolici kako bi od nje iznudio poljubac, Trinina gotovo senzualna odnosa s novcem i zlatnicima u krevetu, te osobito završna sekvenca u užarenoj Dolini smrti, naturalistički vrhunac u kojemu McTeague ostaje lisicama privezan uz Marcusa kojega je nakon iscrpljujuće borbe ubio. Kad je redateljevu izvornu, po nekim izvorima devetipol-satnu, a po drugima sedmosatnu verziju Pohlepe studio MGM skratio na oko 140 min (istopivši ostatak snimljenog materijala kako bi se izlučio srebrni nitrat iz film. vrpce), von Stroheim, koji je autorizirao prvu skraćenu verziju od 240 min, navodno se rasplakao izjavivši da je konačna verzija »kostur njegova mrtvog djeteta«. Usprkos tome i ta je verzija osebujno djelo u kontekstu onodobne holivudske kinematografije, iznimno sugestivno uobličen pesimističan pogled na ljudsku egzistenciju i krhkost tzv. američkog sna. God. 1999. restaurirana je, prema izvornom scenariju i von Stroheimovoj kolorističkoj koncepciji, zlatnom bojom tonirana verzija s pridodanim statičnim fotografijama, uključujući dotad nepoznatu kolor sekvencu, u trajanju od oko 245 min.

D. Radić


POHLEPA, E. von Stroheim