Posljednja prilika

traži dalje ...

Posljednja prilika (Die letzte Chance, 1945), Švicarska, c/b, 105 min, Praesens Film, r.: Leopold Lindtberg, sc.: Richard Schweizer, prema vlastitom romanu, df.: Emile Berna, glazba: Robert Blum, ul.: E. G. Morison (bojnik Telford), John Hoy (poručnik Halliday), Ray Reagan (narednik Braddock), Luisa Rossi (Tonina), Edoardo Masini, Giuseppe Galeati.

Nakon njem. okupacije sjeverne Italije u jesen 1943., dvojica ratnih zarobljenika bježe iz napadnutog vlaka i krenu prema Švicarskoj. Na putu sreću skupinu izbjeglica te zajedno, uz velike poteškoće i neprestanu nacističku potjeru, prelaze planine.

Jedan od dobitnika gl. nagrade u Cannesu 1946., film je postigao velik uspjeh i, neposredno po završetku II. svj. rata, stekao gotovo simboličku dimenziju, ponajprije zbog humanističke poruke o potrebi suradnje pripadnika različitih nacija te njihovoj zajedničkoj žrtvi i herojstvu u borbi protiv terora. Pseudodokumentaristička priča ispripovijedana je ekonomičnim i suzdržanim stilom temeljenim na čvrstoj dram. strukturi, preciznoj montaži (posebice u napetim scenama) i pažljivim fotografskim kompozicijama.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Posljednja prilika. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1433>.