:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

priča (također fabula, radnja filma, dijegeza), predočen slijed prizornih događaja s odredivim početkom i krajem. Osobite je strukture: nešto se dogodi, odn. u kontekstu uhodana života pojavi se nerutinski problem ili splet problema (opasnosti, prepreka), s podrazumijevanjem da će pojava takva događaja izazvati radoznalost u gledatelja o načinima na koje se protagonisti nose s time i kako će to riješiti. Priču utoliko odlikuje kauzalna struktura (kako jedno uzrokuje drugo), teleološka, odn. intencionalna struktura (kako će protagonisti voditi kauzalne linije do razrješenja problemske situacije) te anticipativna struktura (gledatelj u pripovjednom kontekstu očekuje da se nešto dogodi i da se prati proces rješavanja i razrješenja problemske situacije). Artikulacija priče osnovna je značajka narativnog, odn. igr. filma, te obično osnovni zadatak pri pisanju scenarija igr. filma. Filmovi, u kojima je praćenje priče gl. fokusom i organizatorom izlaganja, katkad se nazivaju fabulativni filmovi, a igr. filmovi u kojima su problemske i anticipativne značajke priče oslabljene, a pojačano je nastojanje oko opisa općeg (problemskog) sociopsihološkog stanja, nazivaju se nefabulativni filmovi, odn. filmovi stanja.

H. Turković