:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Priča o Adèle H. (Ľhistoire ďAdèle H., 1975), Francuska, boja, 95 min, Les Films du Carosse/Artistes Associés, r.: François Truffaut, sc.: F. Truffaut, Jan Dawson, Jean Gruault, Suzanne Schiffman, Frances Vernor Guille, prema Dnevniku Adèle H., df.: Nestor Almendros, glazba: Maurice Jaubert, sgf.: Jean-Pierre Kohut-Svelko, ul.: Isabelle Adjani (Adèle Hugo), Bruce Robinson (poručnik Pinson), Sylvia Marriott (gđa Sanders), Joseph Blatchley (knjižar), Ivry Gitlis (hipnotizer), Cecil De Sausmarez (Lenoir), Clive Gillingham (Keaton).

Adèle, anonimna mlađa kći Victora Hugoa, »jednog od najslavnijih ljudi na svijetu,« opsesivno slijedeći brit. poručnika Pinsona u kojeg je zaljubljena, prvo u Halifax u Kanadi, a potom u Bridgetown na Barbadosu, sve dublje tone u izolaciju i ludilo.

Supostavljajući karte i natpise koji kontekstualiziraju fabulu te ekstradijegetičko pripovijedanje vizuri i prisutnosti protagonistice u gotovo svakom kadru, film sustavno skreće pozornost na napetost između viđenog i protumačenog, kao i između različitih kodova predstavljanja, ističući Adèlin napor da se individualizira. Vizualizacija fiz. i psihol. lutanja između krajnosti ledenog sjevera i tropskih vrućina istodobno je i činjenično stanje i simbolička interpretacija, kao što je utapljanje, koje je progoni u noćnim morama, za Adèle i simbolički i stvaran čin negacije identiteta, jer je upravo to bila sudbina njezine poznatije sestre Léopoldine. Impozantnim tiskanim svescima slavna oca, dominantne figure franc. književnosti, junakinja suprotstavlja furiozno ispisivanje dnevničkih zapisa, nastojeći neorganiziranim šifriranim tekstom, koji krši gramatička pravila, ispisati vlastiti život. Fanatično usmjerena na zadobivanje Pinsonove ljubavi, Adèle se služi lažima, ucjenama, uhođenjem, ispadima, pa čak i podvođenjem, pri čemu joj upravo opsjednutost identitetom onemogućuje da ga uspostavi, pretvarajući težnju za nametanjem osobnosti u potrebu za ekshibicionističkim poniženjem. Adèle njezina opsesija onemogućuje da se suoči sama sa sobom, ali joj pruža priliku da realnost, koja je ne zadovoljava, zamijeni brižljivo izgrađenom imaginarnom konstrukcijom u kojoj se tereta očeve slave i autoriteta oslobađa uzvišenom žrtvom u ime ljubavi. Nijansirana izvedba I. Adjani (nominirana za Oscara) prikazuje putanju junakinjine psih. dezintegracije od odlučne mlade žene do usamljenog lika u crnom, što lutajući ulicama razgovara sama sa sobom kao samosvjesni užitak predočavanja nestajanja u vlastitoj fantaziji, prikazanoj zasićenim, često tamnim bojama.

T. Brlek