Priče s Broadwaya

Priče s Broadwaya (Ziegfeld Follies, 1945), SAD, boja, 110 min, MGM, r.: Vincente Minnelli, Lemuel Ayers, Roy Del Ruth, Robert Lewis, George Sidney, sc.: 30 scenarista pod supervizijom producenta Arthura Freeda, df.: George Folsey, Charles Rosher, ul.: William Powell, Fred Astaire, Gene Kelly, Judy Garland, Esther Williams, Red Skelton, Kathryn Grayson, Cyd Charisse, Lucille Bremer, Lucille Ball, Fanny Brice, Lena Horne, Victor Moore, James Melton, Edward Arnold, Marion Bell, Keenan Wynn, Virginia O’Brian, Robert Lewis.

Slavni brodvejski producent Florenz Ziegfeld, nakon smrti, s neba zamišlja spektakularnu reviju.

Potpuno lišen dramaturško-narativne linije, film je koncipiran kao hommage F. Ziegfeldu, tvorcu i ikoni amer. glazb. revije (→ Veliki Ziegfeld). Sastoji se od niza glazb. brojeva i komičnih epizoda pa je nazivan i antologijskim glazb. filmom. Zanimljiv je i kao jedini film u kojemu su zajedno nastupili F. Astaire i G. Kelly, dvije najveće zvijezde film. mjuzikla (u humoristično intoniranoj točki s aluzijama na chaplinovsku pantomimu »The Babbit and the Bromide«), a izdvajaju se i Astaireova točka (s L. Bremmer kao partnericom) »Limehouse Blues« snimljena na pozadini nadrealističkih dekora filma Slika Doriana Graya (A. Lewin, 1945) i s aluzijama na → Slomljene cvjetove, komični skeč s Fanny Brice, ironična točka sa J. Garland kao film. zvijezdom, te točka s L. Ball kao krotiteljicom, snimljena u dominantno ružičastim tonovima kontrastiranim s crnom odjećom djevojaka iz zbora. Jedan od dobitnika gl. nagrade u Cannesu 1947., film je raskošnim i elaboriranim kolorom, scenografijom, kostimima i koreografijom paradigmatski primjer krajnjih granica težnji mjuzikla prema larpurlartizmu, ali i kiču.

B. Kragić