Prije kiše

Prije kiše (Before the Rain, 1994), Makedonija/Francuska/Vel. Britanija, Vardar film/Aim/ PolyGram/British Screen, boja, 113 min, r. i sc.: Milčo Mančevski, df.: Manuel Teran, glazba: Zlatko Origjanski, Zoran Spasovski, Goran Trajkoski, ul.: Katrin Cartlidge (Anne), Rade Šerbedžija (Aleksander), Grégoire Colin (Kiril), Labina Mitevska (Zamira), Jay Villiers.

Mlada Albanka skriva se od Makedonaca koji se žele osvetiti za poginulog brata i bježi u manastir, gdje joj utočište pruža mladi monah. Poznati fotograf vraća se nakon šesnaest godina iz Londona u rodnu Makedoniju. Uvidjevši da se sprema rat, pokušava u svojem selu primiriti strasti.

Film izlaže arhetipsku priču o zaostaloj patrijarhalnoj sredini koja sprječava ljubav mladih, a istodobno govori o inteligentnom pojedincu koji izrasta iz te sredine, napušta je, ali joj se naposljetku ipak vraća. Provincijski je krajolik likovno izrazito stiliziran, obilježen dojmljivim situacijama i likovima, etnografski prepoznatljivim slikovitim eksterijerima (često se naglašava pojedina boja kao ambijentalni simbol, npr. plava u prvom dijelu filma). U eksterijeru se ističu oštri figuralni obrisi i naglašeni kompozicijski raspored. Engleski su pak eksterijeri prikazani sumornim i blijedim bojama, a likovi su inertni i bez živosti. Značajna je podjela filma na tri dijela (prvi i treći zbivaju se u Makedoniji, a drugi u Londonu), jer sižejna struktura naglašava percepciju filma kao niza neovisnih, ali povezanih priča; gledatelj tek na kraju postaje svjestan uzročno-posljedičnih veza i poente koja sugerira zatvoren krug mržnje i rata. Sraz vizualne dorađenosti, sadržajne oporosti i kultiviranog pripovijedanja rezultira filmom koji vješto manipulira kulturnim obrascima, nudeći egzotičnu sliku Balkana prilagođenu ukusima zapadnjačke publike i kritike.

T. Valentić