Princeza ostrigâ

traži dalje ...

Princeza ostrigâ (Die Austernprinzessin, 1919), Njemačka, c/b, 65 min, nijemi, Projektion-AG Union, r.: Ernst Lubitsch, sc.: Hanns Kräly, E. Lubitsch, df.: Theodor Sparkuhl, sgf.: Rochus Gliese, Kurt Richter, ul.: Ossi Oswalda (Ossi), Victor Janson (Quaker, njezin otac), Harry Liedtke (princ Nucki), Julius Falkenstein (Josef), Max Kronert (Seligsohn), Curt Bois.

Bogati amer. industrijalac Quaker, proizvođač konzerviranih ostriga i stoga prozvan kraljem ostriga, želi udati kćer Ossi. Pročitavši u novinama da se kći proizvođača laka za cipele udala za grofa, Ossi za supruga ne želi ništa manje od princa. Izbor pada na siromašnoga, ali dostojanstvenog princa Nuckija, koji Quakerovima šalje svojeg poslužitelja i prijatelja Josefa kako bi o Ossi dobio pouzdane informacije.

Nakon vulgarne i jednodimenzionalno lascivne komedije Meyer iz Berlina, u kojoj je sam utjelovio iritantna naslovnog protagonista, E. Lubitsch je iste godine ostvario dijametralno suprotno djelo, prekretničko za njegov opus. Princeza ostrigâ, suprotno omalovažavajućim tvrdnjama L. Eisner i S. Kracauera, iznimno je dojmljivo ostvarenje u kojemu je autor prvi put demonstrirao znameniti Lubitsch touch. Film očituje moderni senzibilitet koji se ponajprije ogleda u rafinirano-emancipiranom tretmanu erotskog i u psihol. profilaciji protagonista te lucidnom satiričkom duhu, kako na temu amer. novih bogataša, tako i, na suptilnijoj razini, na temu rodnih odnosa povezanih s društv. zaleđem. Maštovita uporaba dekora (npr. pod sa složenim uzorcima kojima se u jednoj sceni kreće jedan od likova) prethodi šest mjeseci poslije snimljenom → Kabinetu doktora Caligarija, a imponiraju i vrlo dinamična mizanscenska rješenja. Zajedno s iste godine nastalom Lubitschevom Lutkom te godinu poslije snimljenim Erotikonom M. Stillera, Princeza ostrigâ vrhunac je sofisticirane erotske komedije ne samo nij. razdoblja.

D. Radić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Princeza ostrigâ. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/1482>.