pripovjedna perspektiva

pripovjedna perspektiva (također: fokalizacija), način izlaganja priče (→ naracija); interesno-promatračko vezivanje gledatelja uz izabrani lik (identifikacija). To tipično podrazumijeva: prevladavajuće usredotočavanje pozornosti na taj lik u sceni, odn. na njegovu ulogu u prizornom zbivanju (on je razmjerno češće u središtu pozornosti kadra, prate se njegovi postupci iz kadra u kadar, odn. iz scene u scenu), najčešće se specificira upravo njegova → točka gledišta u sceni, uz učestalije izdvajanje njegovih kadrova reakcije, isključivo (ili pretežnije) prate se kadrovi zamišljanja upravo tog lika i tako tretiran lik zna biti i naratorom dijela filma ili cijeloga filma. Ova obilježja stvaraju dojam da je dani lik svojevrstan »izbornik« (filtar) prizora koji se prate u izlaganju, da se svijet otkriva s interesnog stajališta tog lika (metaforički s njegove »vizure«, »perspektive«, »gledišta«, »stajališta«). Utoliko je p. p. ujedno i odrednica tzv. narativnog subjektiviteta. Film može biti jednoperspektivan – cijeli ispričan iz perspektive jednog lika (npr. → Ritam zločina), i višeperspektivan – kada se u njemu smjenjuju perspektive nekoliko likova, bilo usporedno (uz češću uporabu → paralelne montaže, npr. → Nashville), bilo uzastopno (od epizode do epizode, npr. → Građanin Kane).

H. Turković