Alice u gradovima

Alice u gradovima (Alice in den Städten, 1974), Njemačka, c/b, 110 min, PIFDA/WDR, pr.: Peter Genée, r.: Wim Wenders, sc.: Veith von Fürstenberg, W. Wenders, df.: Robby Müller; glazba: Can, Chuck Berry, Canned Heat, Gustav Mahler; ul.: Rüdiger Vogler (Philip Winter), Yella Rottländer (Alice), Lisa Kreuzer (Lisa, Aliceina majka), Edda Kochl (Angela).

Fotoreporter Philip Winter, nakon što je bezuspješno pokušavao snimiti reportažu o Americi te uspostaviti odnos s prijateljicom u New Yorku, pristaje pomoći devetogodišnjoj Alice da pronađe kuću svoje bake u Njemačkoj, pri čem raspolažu samo fotografijom, ali ne i adresom.

Likovi, kao i gledatelj, koji od početka sudjeluje u uspoređivanju snimljenog i viđenog, traže stvarnosni adekvat slike, koja im, zataknuta za vjetrobran, pruža oslonac pri polaganom kretanju. Međutim, kada napokon nađu kuću koja potpuno odgovara fotografiji, ispostavlja se da se slika i stvarnost ipak ne poklapaju, jer se baka odselila. U završnom prizoru, koji navješćuje mogućnost završetka traženja, ali ga ne pruža, Philip i Alice su u vlaku za München, gdje baka sada navodno živi. Djevojčici putovanje znači potragu za sigurnošću obitelji, a za Philipa, koji je ironično svjestan svoje zaokupljenosti potragom za dokazom vlastitog postojanja u mreži medijski posredovanih iskustava, ključan je doživljaj odnosa što ga uspostavlja s djetetom tijekom putovanja cestama Zapadne Njemačke i promatranja urbanih i prirodnih krajolika njihove domovine. Winterova je potraga za domom od početnog prizora, u kojemu on, pjevušeći »Under the Boardwalk«, snima polaroid-fotografije ispod promenade na obali, uobličena kao pokušaj istraživanja vlastitog, njem. identiteta preko znakova suvr., amer. kulture. Međutim, tek dječja emocionalna neopterećenost uvjetnim refleksima kulture pruža svrhu i smjer promišljanju složenih međuodnosa »mitske« i »stvarne« slike svijeta te omogućuje prihvaćanje proturječja vlastitog identiteta, predočenog prizorom u kojemu Alice i on prisustvuju koncertu Chucka Berryja, koji u Wuppertalu izvodi svoj klasik o uspostavljanju komunikacije – »Memphis, Tennessee«.

T. Brlek