Prometej s otoka Viševice

Prometej s otoka Viševice (1964), Hrvatska, c/b, 90 min, Jadran film, r.: Vatroslav Mimica, sc.: V. Mimica, Slavko Goldstein, Kruno Quien, df.: Tomislav Pinter, glazba: Miljenko Prohaska, sgf.: Željko Senečić, montaža: Katja Majer, ul.: Janez Vrhovec (Mate/kao star), Mira Sardoč (Matina ljubavnica), Slobodan Dimitrijević (Mate/kao mlad), Dina Rutić (Vesna), Pavle Vuisić (Zane), Husein Ćokić (predstavnik narodne vlasti), Fabijan Šovagović (Vinko), Ivica Vidović (Stipica), Asja Kisić (nona), Lordan Zafranović (mladić).

Prvoborac i direktor Mate dolazi na rodni otok Viševicu na proslavu oslobođenja od okupatora. Međutim, more ga neprijatna sjećanja na ondašnji život na otoku: rat, nesređen bračni život, pokušaj elektrifikacije otoka i otpor lokalnog stanovništva.

Ključno ostvarenje hrv. film. modernizma odlikuje se inovativnim izlaganjem priče prispodobivim poetici eur. film. modernizama 1960-ih. Uz dojmljivu fotografiju visokoga ključa, koja služi za prikaz junakovih sjećanja i zamišljaja (sličnu ulogu u većem dijelu filma → Ponedjeljak ili utorak ima boja), asocijativnu montažnu organizaciju mnogih prizora iz sadašnjosti i prošlosti (sjećanja), te iz mašte (nalik tehnici struje svijesti u književnom modernizmu), film. forma privlači pozornost na sebe i retoričnim oblicima film. zapisa kao što su usporeni pokret i vrlo kratki kadrovi. Po I. Škrabalu, zbog isprepletenosti triju izlagačkih linija »gledaoce fascinira u prvome redu način kako se izlaže sudbina glavnog lika, a ne on sam.« U Puli 1965. godine film je dobio Zlatnu arenu za film (ex aequo), te unatoč netipičnom stilu, nagradu publike Jelen, a T. Pinter osvojio je Zlatnu arenu za fotografiju.

D. Rafaelić