Filmski leksikon
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Pronađeno vrijeme (Le Temps retrouvé, 1999), Francuska/Italija, boja, 158 min, Blu Cinematografica/Blu Film/CNC/France 2 Cinéma/Gémini Films/Canal +/Les Films de Lendemain/Madragoa Filmes, r.: Raúl Ruiz, sc.: Gilles Taurand, R. Ruiz, prema romanu Marcela Prousta, df.: Ricardo Aronovich, glazba: Jorge Arriagada, sgf.: Bruno Beaugé, ul.: Catherine Deneuve (Odette de Crecy), Emanuelle Béart (Gilberte), Vincent Perez (Morel), John Malkovich (Cahrlus), Pascal Greggory (Saint-Loup), Marcello Mazzarella (Marcel), Patrice Chereau (Marcelov glas), Marie-France Pisier (Madame Verdurin), Chiara Mastroianni (Albertine), Elsa Zylberstein (Rachel), André Engel (ostarjeli Marcel), Georges Du Fresne (dječak Marcel), Pierre Mignard (Marcel adolescent), Alain Robbe-Grillet (Goncourt).

Ležeći na samrti, Marcel razgledava fotografije prisjećajući se ljudi na njima. Uobličujući prošlost, njegova imaginacija mijenja prostorne i značenjske odnose u sadašnjosti.

Bravurozna uvodna sekvenca ekranizacije zaključnog dijela remek-djela M. Prousta U potrazi za izgubljenim vremenom, u kojemu je fabula potpuno podređena tumačenjima i meditacijama, usmjerena je, kao i čitav film, na film. promišljanje i tumačenje Proustovih knjiž. postupaka. Razlažući fabularna zbivanja digresivnim prizorima, supostavljanjem vremenski i kauzalno nepovezanih epizoda, te slobodnim kretanjem između različitih pripovjednih razina, montaža po načelu glazb. varijacija oblikuje strukturu odjecima i ponavljanjima vizualnih i verbalnih fraza, pri čemu naglašena uporaba elipse omogućuje vizualizaciju Proustove »prostorne psihologije.« Iznimno pokretna kamera koja neprestano pruža drugačije viđenje prizora ne slijedi likove ni događanja već predočuje stvarnost koja je trajno u pokretu, višeznačna i promjenjiva, istodobno je bilježeći i mijenjajući. Nepostojanost percepcije naglašena je virtuoznim kranskim vožnjama te panoramama, asocijativnim povezivanjem prizora, premještanjem i mijenjanjem predmeta i scenografije unutar istoga kadra, iznalazeći ekvivalent Proustovoj rečenici »kretanjem kamere tako uspješno da se s pravom može govoriti o ruizovskoj kinematografskoj rečenici« (G. Scarpetta), dok glumačka ostvarenja C. Deneuve, J. Malkovicha, V. Pereza i M.-F. Pisier nijansiranom izražajnošću predočuju napetosti između psihol. zaokruženosti i protejske višeslojnosti likova.

T. Brlek