Ptice

Ptice (The Birds, 1963), SAD, boja, 120 min, Universal/Alfred Hitchcock, r.: A. Hitchcock, sc.: Evan Hunter prema pripovijesti Daphne Du Maurier, df.: Robert Burks, savjetnik za zvuk: Bernard Herrmann, spec. efekti: Lawrence A. Hampton, ul.: Rod Taylor (Mitch Brenner), Tippi Hedren (Melanie Daniels), Jessica Tandy (Mitcheva majka), Suzanne Pleshette (Annie Hayworth), Ethel Griffies.

Odvjetnik iz San Francisca Brenner upoznaje mondenku Melanie Daniels, poznatu zbog odviše »nekonvencionalnog« ponašanja. Zainteresirana za muškarca superiornijeg nastupa, Melanie neočekivano dolazi u maleno ribarsko mjesto Bodega Bay, gdje Mitch vikendom boravi kod majke i mlađe sestre. Usprkos skepsi posesivne majke, Mitch razvija sve prisniji odnos s Melanie, no istodobno su sve učestaliji neobjašnjivi napadi ptica na ljude.

Posljednji Hitchcockov film sa »senzacionalnim« odjekom, predstavlja njegov najočevidniji odmak od žanrovskih obrazaca koje je desetljećima razrađivao. U početku je djelomično podijelio kritiku, a zbunio one koji su očekivali elemente stereotipnoga filma fantastike, dosegnuvši konačan stupanj u autorovu razvoju: stanja svijesti i moral likova simbolički se materijaliziraju stravičnom najezdom ptica, što se tumači i kao »kazna« i kao prigoda za iskupljenje lakomislenih junaka. U filmu s autorovim karakteristično ostvarivanim suspensom, uz vrhunske varijacije tempa i ritma, domišljatu uporabu dinamične kamere i suptilno variranje točaka gledišta, uzroci neobičnog ponašanja ptica nisu razotkriveni, što osnažuje apokaliptičke konotacije. Kritika je stoga govorila o žanrovski rubnom značenju djela; metascience-fictionu koji na specifičan način graniči s filmom strave, a najavljuje filmove katastrofe iz 1970-ih. Dojmljivost takve strukture pojačava i odustajanje od glazbe, odn. vrlo uspješan eksperiment montiranja šumova kojim se razbijaju granice žanrovskih konvencija i uspješno sugerira realnost zastrašujućih zbivanja. Netipičan i za horor i za znanstvenu fantastiku, tako snažan učinak uvjerljivosti stvara estetski zanimljiv kontrast s vizualnom privlačnošću red. postupka, fotografije u lagano artificijelnom tehnikoloru, gl. glumice te frivolne dramaturgije i prvoga dijela priče.

A. Peterlić