Rocha, Glauber

Rocha, Glauber, braz. redatelj, scenarist i producent (Vitória da Conquista, 1938 – Rio de Janeiro, 1981). Studirao pravo, sa 17 godina počeo pisati film. kritike, a s 19 osnovao vlastitu film. tvrtku. Od 1957. režira kratkometr. eksp. filmove, a 1960-ih i 1970-ih dokumentarne. Prvi dugometr. igr. film snima 1961., preuzevši od L. P. dos Santosa režiju neorealistički nadahnuta projekta Barravento, o eksploataciji crnačkih ribara. Nizom eseja i knjigom Kritička revizija brazilskog filma (1962) teorijski začinje pokret cinema nôvo, a prvim samostalnim igr. ostvarenjem, Bog i đavao u zemlji sunca (1963), postaje jedan od njegovih ključnih sudionika. S osloncem u nar. predaji i intenzivnoj stilizaciji, spajajući simbolizam i realizam, film kritizira veleposjednički sustav i Crkvu, oduševivši i L. Buñuela. U sljedećem, anarhoidno intoniranom filmu Zemlja u transu (1967), koji kritizira multinacionalne kompanije i Crkvu, ali i narod kao niskoumnu masu, rabi radikalno modernističke postupke montažnog strukturiranja, pri čemu je drastična strukturalna fragmentacija i uporaba anakronističkog prosedea u funkciji prikaza »karnevalesknog« karaktera braz. povijesti i sadašnjosti, odn. kritike društv. kaosa. U međuvremenu objavljuje utjecajne eseje (npr. Estetika gladi, 1965) kojima anticipira neke teze postkolonijalne kritike. Svojim najglasovitijim filmom, → Antonio koji donosi smrt, zaokružuje braz. ciklus te sljedećih godina snima slabo zapažene filmove u Africi i Europi. Nakon povratka u Brazil, režira posljednje djelo, Doba zemlje (1980), u kojemu posve odustaje od revoluc. polit. stavova. Uz N. Pereiru dos Santosa, R. je najznačajniji braz. film. autor i jedan od prvaka film. modernizma u svj. razmjerima. Ostali važniji filmovi: Rak (1968/72), Lav sa sedam glava (1970), Odsječene glave (1971), Povijest Brazila (dugometr. dokumentarni, suredatelj, 1974), Claro (1975).

D. Radić