:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Alice više ne stanuje ovdje (Alice Doesn’t Live Here Anymore, 1974), SAD, boja, 112 min, Warner Bros, r.: Martin Scorsese, sc.: Robert Getchell, df.: Kent Wakeford, glazba: Richard La Salle, Mott the Hoople, T. Rex, Leon Russell, Dolly Parton, ul.: Ellen Burstyn (Alice Hyatt), Kris Kristofferson (David), Alfred Lutter (Tommy), Diane Ladd (Flo), Harvey Keitel (Ben), Jodie Foster (Audrey), Lelia Goldoni (Bea).

Ostavši udovica s malim sinom Tommyjem, Alice odlučuje ostvariti svoju želju da postane pjevačica. Radeći kao konobarica upozna razvedenog rančera Davida za kojeg se čini da bi mogao biti idealni muškarac za nju.

Prvi film M. Scorsesea snimljen za veliki studio ambiciozna je opservacija o film. naslijeđu ostvarena kombiniranjem, variranjem i prisvajanjem žanrovskih obrazaca melodrame i filma ceste. U uvodnoj analeptičnoj sekvenci, prikazanoj u omjeru 1,33:1, Alice je djevojčica vrlo nalik na Dorothy iz → Čarobnjaka iz Oza, dok raskošni kolorit pozadine citatno priziva holivudske studijske eksterijere 1940-ih i melodrame D. Sirka, a pjesmu na koju ona otvara usta pjeva Alice Faye. Širenje okvira na sadašnjost pokazuje da su snovi o pjevačkoj slavi u Californiji podjednako iluzorni kao i celuloidno sirkovsko djetinjstvo: Alice je domaćica u provinciji. Složeno supostavljanje iluzije i stvarnosti nastavlja se iznenadnom smrću njezina muža, koja dolazi kao ispunjenje izrečene želje te omogućuje putovanje prema mitskom Montereyu, ali pritom postaje na putu stavljaju na kušnju junakinjinu sposobnost razlikovanja željenog od doživljenog dok nastoji ostvariti bolji život za sebe i sina, katalizatora njezinih odnosa s muškarcima. Uvjerljivost prizora pomirenja s Davidom kao klasična melodramatskoga kraja, potkopana je samosvjesnim pljeskom promatrača okupljenih u baru. Film se odlikuje vrsnim glumačkim ostvarenjima (E. Burstyn nagrađena je Oscarom) u mnogobrojnim dijaloškim prizorima, te umješnim predočavanjem stanja likova pokretima kamere, pri čemu prividno bezrazložno nervozno kretanje osobito uspjelo najavljuje nadolazeće nasilje, dok se statična kamera rabi u prizorima stabilnosti.

T. Brlek